"Tajnu templara/Sektu asasina" čitao sam, sudbina je tako htela, neko vreme nakon što sam kao klinac, u okviru Dečjeg obrazovnog programa, gledao dokumentarnu seriju "Sveta krv, sveti gral", po istoimenoj knjizi (ili je već knjiga bila po seriji) i ova priča je tada na mene ostavila dramatičan utisak, koji me je dodatno pogurao u alternativno-ezoterijske vode. Naravno, danas zahvaljujući Vikipediji znamo da je celo to zamešateljstvo, koje je izrodilo danas već zaboravljeni "Da Vinčijev kod", ali i nezaboravno "Fukoovo klatno" teška izmišljotina, ali u ono vreme potkraj osamdesetih i početkom devedesetih, kada sam ja imao 10-11 godina - to je bilo čudo nad čudima, kao i potvrda postojanja "tajne istorije", koju sam samo naslućivao kroz stripove. Nešto kasnije, malo stariji ali i dalje u osnovnoj školi, pročitaću "Klatno" i početi da sumnjam u svoje sumnje i ta sumnja će me odvesti u jedno drugačije posmatranje istorije, religije, pa i civilizacijskih normi i na kraju verovatno dovesti do Petnice i još nekih stvari u mom životu. No, ipak, pre svega toga bio je Marti Misterija.

Dakle, ma koliko ova storija iz današnje perspektive deluje naivno i pomalo otrcano, iz one perspektive je bila majn bloing, kako se kaže po selima Istočne Srbije. Revolucionarno za mene kao čitaoca (tada) i za Bonelijeve stripove (koje sam tada čitao) bila su dva paralelna toka priče, koja su se na kraju spojila u metafizičku završnicu. Scenarista je to iskoristio da poveže priču s jednom od meni najznačajnijih epizoda, "Agarti", ali sada vidim da je to učinjeno relativno nezgrapno i reda radi, gotovo kao da se nije znalo šta će se dalje raditi s tim.

Roijev crtež ima smisla, naročito u kontekstu dilandogovskog finala priče, ali meni kao omatorelom čitaocu Roijeva šturost sve manje prija i ta njegova agresivna stilizacija me više nervira, nego što kod mene budi vau efekat. Valjda je to do godina.

Sve u svemu, ovako matorom - ova priča mi je za dva koplja slabija nego što je bila kao tinejdžeru: jedno koplje je priča, koja nije do kraja odolela zubu vremena, a drugo je crtež. Međutim, ta dva minusa suštinski znače da je ovo i dalje solidna epizoda, jer mi je nekada bila za 5* i među omiljenima. Sada je to

4*

Ivan Jovanović Nightflier