Oduvek ste imali utisak da sa ovim svetom nešto nije u redu, da se neke stvari ponavljaju u konzistentnim šablonima, da nešto pomislite, pa nedugo potom na to naletite, da se ljudi mahom ponašaju po nekim programiranim obrascima i unapred dodeljenim ulogama, da je vaš život neprestana kombinacija deža vija i „Mandelinog efekta“? 

Onda ste verovatno pripadnik teorije da živimo, zapravo, u simulaciji, u video-igrici koju kontroliše neko izvan ovog sveta. Dokumentarista Rodi Ašer, koji je dosad režirao dva intrigantna dokumentarca – Room 237 o opsesivnim teoretičarima zavera da se u filmu Isijavanje krije gomila skrivenih simbola i podataka i Nightmare o paralizni sna, sada nam predstavlja svoj treći dokumentarac o intrigantnoj premisi koju je popularizovao „Matriks“, ali kojom su se bavili i umovi kao što su Rene Dekart i Filip K. Dik. a to je da je ovaj svet samo simulacija realnosti i da je naš iskonski život negde drugde ili nešto drugo.

Ašerov stil je takav da on pušta subjekte u svojim filmovima da sami vode naraciju i priču otvarajući nam koliko teorije o temi filma toliko i sopstvene psihoze i opsesivne ideje. Otuda je Room 237 bio koliko film o Isijavanju toliko i film o opsesvnim teoretičarima koji svoju kompulziju hrane neverovatnim zaverama i idejama koje su, tobože, skrivene u filmu, a koje idu dotle da je jedan od njih tvrdio kako je Kjubrik Isijavanje snimio sa namerom da se gleda otpozadi. Subjekti ovog novog dokumentarca su uglavnom neki neostvareni likovi koji očigledno manjak životnih postignuća pravdaju idejom da su zapravo igrači u džinovskoj simulaciji, u nekom jedinstvenom Trumanovom šou ili Potemkinovom selu, ali osim nekih poluskuvanih ideja najbolje što mogu da ponude kao dokaz jeste da im se pokatkad u životu desila neka slučajnost koja se može objasniti samo tako – slučajnošću.

Takođe, filmom defiluje i dosta apokaliptični govor Filipa K. Dika koji je održao 1977. godine u Parizu, kao i intervjui sa pokojim naučnicima koji ovu hipotezu pokušavaju da racionalizuju iz ugla filozofije i kompjuterske nauke.Međutim, najuznemirućiji deo filma jeste plastična ispovest momka koji je ubio svoje roditelje pre 20 godina ubeđen da živu u nekoj verziji „Matriksa“ i da taj njegov postupak neće imati nikakve posledice. Kao i pre toga, Ašer nam zapravo, osim filma o jednoj zanimljivoj hipotezi, nudi i priču o mentalnim stanjima grupice opskurnih likova koji zaista postoje i koji racionalizuju svoj život na Zemlji upravo na ovakav način.

Slobodan Novokmet