Svojevremeno je "Torgal" za mene bio nedostižan san - epizode rasturene po Stripoteci, za koje sam znao da nema nade da ih sakupim i pročitam. Fest forvard na deceniju i kusur kasnije i ja sam bio jedan od tih čarobnjaka koji prevode stripove - i to za kuću koja je objavila "Torgala". Bio je to počivši Beli put. Nažalost, BP se tada rešio na nerazuman potez da objavi "Torgala" preko reda, jer su se neki od tih albuma pojavili u piratskom izdanju ranijih godina. I tako ga ja opet nisam čitao, jer nisam imao te piratske albume, još nisam imao dovoljno dobar internet da skidam skenove, nisam imao od koga da pozajmim - a želeo sam da čitam sve po redu.

Opet fest forvard na Darkvud. Kada je Darkvud počeo da objavljuje ovaj strip, nije bilo nikoga srećnijeg od mene. Nažalost, manjak vremena i koncentracije doveo je do toga da je Darkvud de fakto prestao da ga objavljuje, a ja nisam ni počeo da ga čitam.

Do danas.

Prva priča o Torgalu pati od sve sile boljki. Radnja je tu i tamo - već viđena i negde na pola puta između Konana i Valijanta. Dijalozi su traljavi, karakterizacija gruba i površna i sve u svemu, Tomasov Konan je za nekoliko kopalja ispred Torgala, iako je deceniju i kusur stariji.

Zato crtež... Ovaj strip nije crtan, već slikan. Vidi se zametak umetničke veličine Rosinskog u svakom predelu koji je naslikao. Štaviše, najveći deo ove ocene odlazi na crtež. Priča kao priča nije me impresionirala ni najmanje i da je samo do nje, verovatno bih i prestao da čitam ovaj serijal. To jest, da nemam predznanje o njegovom značaju. Ovako, posmatrano samo na ovom uzorku - crtež je ono što me vuče da okrećem stranice.

Ostaje i nada da će jednog dana Darkvud dovršiti serijal i da ću ga na polici imati kako dolikuje, kao još jedan odsanjan dečački san. 

Ivan Jovanović Nightflier