Da li muzička industrija izaziva mentalne bolesti?

- pita se Iggy Pop dok čita gomile članaka koji do najsitnijih detalja proučavaju muzičare i razotkrivaju njihovu ličnost.

Smeje se toj 'mentalnoj bolesti' najviše zato što je to činjenica. Rekao je u jednom intervjuu - 'Da, dobro bi bilo da imate tu vrstu mentalne bolesti, da se zabavljate kao ja!'

A da se Iggy dobro zabavlja potvrđuje i njegova duga karijera. Tokom te karijere bio je često u prilici da kao autsajder uđe u mejnstrim vode. Probao je raditi sa ljudima koji su u srcu šou biznisa, ali je shvatio da su ti ljudi uhvaćeni u orbitu, okruženi istim takvim ljudima, i iz te orbite nisu mogli van tako lako. Zato je odlučio da bude odmeren, što se tiče vremena koje će provesti sa tim ljudima i posvećen svom ličnom napretku bez tuđih uticaja. Uvek je želeo da radi stvari na svoj način.

Ali, Iggy nije neko ko ostaje večno zarobljen u prošlosti, pa je sa muzikom išao u korak sa novim dobom. On je prihvatio moderan zvuk - nekad uzme malo odavde, nekad malo odande, doda malo magičnih Iggy - varnica i čeka da vidi šta će ispasti. A ispadalo je svašta svih ovih godina, na 20 studijskih albuma, uključujući i 'Free' iz 2019.

foto: Erika Reinsell
Ono na šta mene asocira pogled na ovog gipkog, starog, prekrasnog čoveko-majmuna, je neverovatna sloboda da radiš šta ti dune u glavu!

On slobodu smatra sposobnošću da poštujete svoja osećanja i delujete u skladu sa njima, ali ne sve vreme i ne previše. Kaže da je došao do određene tačke kad shvata da to baš i ne ide tako. Stvari sa slobodom su mnogo komplikovanije, Iggy, a retki su je okusili.

U dokumentarcu 'American Valhalla' posvećenom snimanju albuma 'Post Pop Depression' iz 2016. i saradnji sa Joshua Hommeom, pevačem i liderom benda 'Queens of the Stone Age' koji je, uz Andreasa Numanna ko-režiser filma, imali smo priliku da vidimo razvojni put stvaranja ovog sjajnog albuma, od demo snimaka napravljenih u kalifornijskoj pustinji, pa do realizacije albuma.

Američka i evropska turneja su bile rasprodate, a vrhunac je bio nastup u 'The Royal Albert Hall'-u u Londonu. Ovaj nastup i mnoštvo fantastičnih fotografija sa snimanja i samog putovanja, kao i intervjui pokupljeni usput, pokazali su da nikad nije kasno da se napravi nešto tako odvažno i veliko čak i kad načnete osmu deceniju života.

Jedna rečenica koju je izgovorio upravo Joshua Homme, jasno govori o tome da za ovakve odvažne umetnike nema predaje:

'Niko ne pobeđuje na kraju! Ali ti moraš!' I, kako se čini, pakt sa đavolom je davno potpisan, portret smešten negde na sigurnom, na tavanu, a Iggyju i dalje ide sasvim dobro.

Tatjana Smiljanić