Zrenjaninski klub Mitraljez raspalio je protekle subote, 23. novembra, žestok rafal, reklo bi se, u znak uzbune, nešto poput alarma i budilnika za uspavane duše sa obe strane Begeja i malodušnošću obolelog grada Zrenjanina, odnosno njegove publike sa hronično osiromašenom kulturom posećivanja svirki. Pet šaržera je ispaljeno uzastopce – Forgotten Scream, Despotic Bullet, Brat, Trash Union, Drink or Die – a svaki od njih je govorio – šta još treba da se desi da se trgnete iz letargije, defetizma i kritizerstva svega živog?!

Ovog puta rafali su bili toliko sugestivni, a cevka se toliko usijala da je urodilo plodom. Klub je zaista bio krcat, ali ostaje pitanje šta će biti već sutradan. Dok se cev još hladi, vreme je da se osvrnemo na celokupan događaj od početka.

foto: Goran Stepančev
Sve ležerniji, komotniji, sigurniji i sugestivniji u svom kvalitetu, vrhunskoj usviranosti, autorstvu, odnosno sve većem stepenu zrelosti u istom, kao i modernosti koju donose, zrenjaninski sastav Forgotten Scream otvorio je veče, insistirajući još jednom na novim kompozicijama sa predstojećeg drugog albuma “Hourglass”, čije prolongiranje u izlasku već počinje polako da iritira fanove. Otprašili su i par pesama koje su se po prvi put našle na set listi, a zvučale su kao da ih sviraju oduvek. Za one koji još nisu čuli za ovo ime, Forgotten Scream su nova nadolazeća opasnost sa obala Begeja, a koju ste do sada morali da otkrijete i upamtite ako se izjašnjavate za nekoga ko prati dešavanja na domaćoj sceni. Isporučuju melodični metalcore u modernom pakovanju, sa uplivima melodičnog death metala, uz svakovrsne druge uticaje, i metar i žilet visokog bradonju na mestu frontmena koji izvlači sve te vokale iz samo njemu znanog pakla.

foto: Goran Stepančev
Bombastični hardcore sastav iz Tuzle, sa jakom thrash metal influencom, a pod nazivom Despotic Bullet, overio je Zrenjanin, mada je delu postave Zrenjanin već poznat od ranije, jer sviraju i u rapcore sastavu Urban Instinkt, koji je već imao prilike da predstavi svoj rad u Mitraljezu, odnosno u sastavu Hobson’s Choice. Svojim nastupom zadali su prve ozbiljne udarce uštogljenosti publike, jer nema valjda ničeg tužnijeg na svetu od hardcore benda koji svira pred statičnom publikom. Momci iz Tuzle su se postarali da pokrenu masu, promovišući pritom svoj još uvek aktuelni album prvenac pod nazivom “Tears, Sweat, Blood” izdat za Miner Records 2017. godine. Iskrena i ubedljiva svirka propisno nas je zagrejala, puneći nam vene adrenalinom, a uši jakim rifovima uz koje je teško ostati miran. Podržali su Trash Union i njihov dvadeseti rođendan na najbolji način, a sad je red da im se ovi oduže već 7. decembra u tuzlanskom klubu Palma.

foto: Goran Stepančev
Iz Užica dolazi Brat. Odmah da kažem da nije prvi put da ih gledam uživo, pa sam znao šta mogu da očekujem. Prvi put se desio u vršačkom Domu omladine prošle godine. U međuvremenu su izbacili i prvi album za Nocturne Media pod nazivom “Imamo li problem” pozicionirajući se kao jedan od najnotornijih predstavnika mlađe generacije hardcore punk bendova na domaćoj sceni. Donose oldschool vajb, sa tekstovima na srpskom, ali i poneku kompoziciju na engleskom. Situacija se dodatno zahuktala u publici, dok su temperatura i energija u klubu proporcionalno rasli tokom njihovog sigurnog nastupa. Na svom pohodu kroz Vojvodinu, opsedali su te večeri i Zrenjanin, kao i Novi Sad dan ranije, i, pouzdano tvrdim, zarobili barem nekoliko novih fanova svojom iskrenošću u izrazu pre svega, ali i oštrim stavom prema patogenim društvenim pojavama u večito inspiritavnom podneblju za tu vrstu kritike.

foto: Goran Stepančev
Veliki povod. Dvadeset godina postojanja i činjenica sama po sebi za svako poštovanje i naklon do zemlje i ispod nje. Simbol zrenjaninskog muzičkog podzemlja od 1999. godine pa do danas. Klub pun, dodao bih – najzad! Atmosfera dovoljno naelekrisana. Emotivni naboj na zadovoljavajućem nivou. Pertle stegnute još malo jače. Moglo je da počne! Sastav Trash Union se popeo na binu i otpočeo gruvanje koje je od prvih taktova kupilo prisutne. Sve ono što krasi svaki dobar hardcore koncert, doseglo je svoj pun intenzitet, čak i malo preko, eskalirajući u manji sukob u publici, na sreću brzo prevaziđen. Nisam siguran šta se tačno dogodilo, ali se čini da je neko verovatno malo preterao sa upotrebom sile ili pak neko malo overreact-ovao. Tokom nastupa snimao se i materijal za potrebe novog spota i singla za kompoziciju “The Weak are Meat”, a koja će naći svoje mesto na novom albumu koji bi trebalo uskoro da izađe. Publika je priredila popriličan haos na istoj, pa verujem da je misija snimanja spota uspela. Svoj crossover zvuk, baziran na metalcore, groove metal, southern metal i hip-hop sazvučju, sastav Trash Union je oblikovao i oštrio tokom dvadesetogodišnje karijere stvarajući zaista moćan i rezak zvučni produkt, koji vam, pogotovo u uživo izvođenju, teško može oprostiti statiku. Nismo štedeli vratove, rebra i ostale koske, i srca pre svega, dok nas je sa bine obasipala paljba od rifova, solaža i virtuozne ritam sekcije. U jednom momentu je bend pozvao publiku na binu, onolikom broju koliko je moglo da stane na istu. Bilo je vrlo emotivno. Ostaje da sa nestrpljenjem iščekujemo novi album.

foto: Goran Stepančev
Za kraj, specijalni “gosti iznenađenja”, iako se niko nije zaista preterano iznenadio. Zrenjaninski sastav Drink or Die je nenametljivo i sa stilom otprašio nekoliko svojih najvećih hitova u svom prepoznatljivom punk/hardcore/oi! stilu i ostavio već dobro izmorenu, pripitu i proređenu publiku da viče “još, još, još”.

Svaki put kada se ujutru probudim sa bolom i modricama posle hardcore koncerta, obavezno pomislim dve stvari – da sam prestar za ovo sranje i da se sa svojih trideset i kusur godina svakako ponašam kao neiživljeni klinac, dok je druga misao obavezno vezana za naziv albuma škotskog post-rock sastava Mogwai koji se prigodno situaciji zove “Hardcore Will Never Die, but You Will”.

Aleksandar Petrović