Džim Tompson: Divlja noć
Helly Cherry
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgbfIaePEtWrihMapBmWE6suFMCwB2VZwG5AMumcQSq3WJocawPPp2aQO0_y8LD_dYnGRvX8tmApfsx77bS4XuSsv4ZUs-k9bUpAeZeJi-CA-XcmRCP8ZhnVypYtghVg3wMykWVp5tvgK6K/s1600/53799308_10217236800408244_7054408905220161536_n.jpg)
Iz nekog razloga mi je na um palo Kucijevo Osramoćenje i Barnsova Ovo liči na kraj. Ali, verujte, Tompson je bolji.
U početku je svakako teško dokučiti o čemu se ovde radi. Čarls Biger je plaćeni ubica koji se kao podstanar uselio u kuću čoveka kojeg Gazda (nepojmljivo bogat mafijaš i tajkun o kojem malo saznajemo) želi mrtvog da ne bi protiv njega svedočio na sudu. Čarls je s jedne strane okrenut pronalaženju idealnog načina da to ubistvo počini a da ono ne bude očigledno, a sa druge pritisnut paranojom da se u kući nalazi još neko ko radi za istog čoveka.
Smer u kojem ovaj roman ode teško da je bilo koji čitalac uspeo da predvidi a on, zajedno sa ostatkom, ovu priču čini maestralnom. I taman kad se učini da Tompson nikako nije mogao nadmašiti Populaciju 1280 i Prevarante, on ukaže na tu grešku.
Željko Obrenović