Ah, evo jedne istinske poslastice iz Zagreba, album kome treba pokloniti dužnu pažnju. Da krenem sa pojedinim činjenicama: prvo, Dino Jelusić (pjevač) koji ima impozantan pedigre (googlajte ljudi, googlajte ili pročitajte intervju koji smo nedavno uradili sa njim). Drugo, Jeff Scot Soto je pogurao bend. Treće, izdavač Frontier Records. Svakome ko je u power i melodic metalu, ovaj kratki spisak jasno ukazuju na potencijal benda. U ovom slučaju nije da samo ukazuju jer „Bite!“ je odličan album, album koji grize od početka do kraja! Dovoljno vam je reći da je u prva dva mjeseca prodaje u Brazilu oborio sve rekorde za jedan nepoznati bend, a za neupućene, Brazil, sa Japanom, je oaza metala u svijetu. A kako i neće gaziti sve pred sobom sa pjesmama poput „Deliver Me“ koja je u duhu najboljih svjetskih metal epova.

Ekipa iza albuma je mlada, ali kao da su godinama na sceni. OK, Dino stvarno jeste na sceni negdje od pete godine i čovjek iza sebe ima iskustva, nagrade, i kilometre puta. Komponovanje, aranžmani, produkcija, instrumentalno znanje ... sve je to na jako visokom nivou i uloženi trud se jasno vidi, čuje i osjeća, te svaki pojedinačni član zaslužuje sve same pohvale. Ovaj album je napravljen da osvaja bez da se kompromituje na kvalitetu i bez koketiranja sa trenutnim trendovima. Sve je tu, od čvrstih, brzih i energičnih pjesama punih poleta („Deliver Me“, „Goddamn Marathon“ ...), do velikih balada nabijenih iskrenošću. „Father“ nije još jedna izlizana balada već iskrena poruka ocu. Da je sreće pa da više djece ima ovakav odnos sa roditeljima, ovaj svijet bi bio mnogo srećniji i rasterećeniji.

Flert sa pop osjećajem nije samo flert. Uzmimo za primjer pjesmu „Fade Away“. Oduzmite distorziju i klasičnu metal produkciju i dobijate jednu odličnu pop pjesmu. Ne uzimajte ovo za nešto loše. Naprotiv. Kada sam već spomenuo pop, ima pop bendova za široke narodne mase, a ima i pop bendova za one koji vole i žele kvalitet. Između jednih i drugih je ogromna razlika, jaz kao kanjon, i jedina dodirna tačka je sam naziv pop, i ništa više. Animal Drive debelo ulaze u ovu drugu kategoriju (a to pokazuju i sa najnovijim kratkim EP-em obrada koji izlazi upravo ovih dana). Jedino na što bih ukazao je redigovanje Engleskih tekstova. Ipak je potreban neko sa Engleskog jezičkog područja da malo pročešlja sve napisano.

Namjerno sam izbjegavao poređenja sa drugim bendovima. Animal Drive su doista jedna posebna i zanimljiva „životinja“, i ne zaslužuju da budu poređeni. Koliko god to može novoj publici približiti muziku benda, neka ta ista publika sluša muziku, ne priče. Da skratim priču – Animal Drive sa „Bite!“ su širom otvorili kapije metal raja. Vjerujem da će u budućnosti da nam poklone još mnogo iznenađenja.

Nikola Franquelli