Mnogo toga je već izrečeno, pregrupisano, prepisano, dopisano, a boga mi i opovrgnuto što se tiče punk-a u SFRJ - što se tiče Subotice, punk je tu (za divno čudo) od maltene samih početaka. Naravno, tu je opet ono "uvek kasnimo", ali skromno smatram da Proces, osnovan 1979. godine, kao jedan od najznačajnijih subotičkih hardcore punk bendova ima stratešku prednost, a to je split EP na vinilu sa norveškim Stengte Dører iz 1985. godine (grafički opremio još jedan kultni Subotičanin, Damir Pavić Septic), što do tada, barem na ovim prostorima, nije niko uradio pre njih, ispravite me ako grešim. Naravno, bilo bi uzalud nabrajati pojavljivanja na svim značajnijim punk/hc kompilacijama tokom SFRJ, a i kasnije, do današnjih dana.

Uz nekoliko promena postava i činjenice da je ideja, ali i sam bend preživeo tolike godine, u međuvremenu je preminuo jedan od originalnih članova benda, Mirko Stoilkov Mirčez. On ne samo da je zadužio muzičku scenu Subotice, nego i fanzinašku, svojim stavovima i nesebičnim zalaganjem da ne ostanemo samo "priglupa provincija" - njegova generacija zna o čemu pričam, a i ja sam imao priliku da porazgovaram sa njim o svemu i svačemu - mojim fanzinaškim svecem.
Da se ovo ne pretvori u kukumavčenje, napominjem da bend Proces i dalje nastupa. Krajem 2018. godine su ušli u studio(11) i snimili 17 numera koje čine magnum opus benda. Jedini originalni član je bubnjar Dragan Sudarević Sudar, a uz njega, album "Totalni mrak" su snimili basista Tihomir Vojnić Tihi, Darko Robović (jedna od multiinstrumentalnih subotičkih hobotnica, ovog puta za gitarom) i pevač Siniša Tošić Toške.

Pesme uopšte zvuče mnogo izbrušenije (nisu "upeglane"), naspram snimljenih u prethodnim navratima, ali svakako je tu i dalje sirovi zvuk kakav su negovali tokom godina. Možda će nekom 'čistuncu' to biti nedovoljno, ali da se ne lažemo, ovakve stvari se slušaju da su i tosterom snimane, iz poštovanja prema nasleđu, a boga mi i lokalpatriotizma. Srećom je ceo album solidno urađen, a čistunci ni ne slušaju hardcore punk, uostalom, ko ih jebe.
S obzirom da su sve pesme nanovo snimljene, bez ikakvih stilskih intervencija i izmena na aranžmanima i tekstovima, i uz činjenicu da potiču iz različitih perioda samog benda, njihova protestna nota je očuvana, uz muziku koja je dobila na jačini i jasnoći. Što se tiče muzičara, svako je dao svoj maksimum, a posebno bih istakao da je bubnjar i dalje na visini zadatka, s obzirom da je od osnivanja benda prošlo tačno 40 godina (uz izvesne prekide). Ostali članovi su iole mlađi, ali svakako izgrađeni muzičari. Želim da pohvalim i mog prijatelja Tošketa koji se odlično snašao u ulozi pevača, jer za punk i valja imati pevača prodornog glasa, naravno, uz poštovanje svih koji su prošli kroz bend. Sama muzika je veoma melodična, da ne kažem pitka, uz sporije delove koji više naginju ka post-pank-u/new wave-u, ali je glavnina hardcore punk koji se nije odmakao od postulata iz osamdesetih, što je u ovom slučaju krajnje opravdano.

Smatram da je nepotrebno da preterano analiziram pesme, kada poslušate album, biće vam jasno da je tu prisutna jedna oštra, lirički upakovana društvena kritika i očitovanje beznađa pred političarima i idiotima na vlasti, koji svoj diskurs zla i pohlepe ne menjaju već 50 godina... A i duže, ako gledamo globalno. Iako nema tu mnogo "filozofiranja" i nabacivanja metaforama, pesme daju sasvim jasnu poruku protiv čega treba miroljubiv i pošten čovek da se bori, protiv ratova, pohlepe, loše politike, loših misli i još gorih dela prema drugima i sebi. Ukoliko ste i dalje u fazonu da pankeri "nemaju pojma" i da se samo polivaju pivom i buše zihericama (što je malo već arheologija, složićete se, mada, nemam ništa protiv), razmislite još jednom. Pobuna je u glavi, izvedba kroz umetnički izražaj, a to je dugotrajni i mukotrpan proces - ovo je moja lična interpretacija, a oni verovatno imaju drugi razlog zašto se bend baš tako zove, ali ćet se složiti da ima smisla.

Moji favoriti sa albuma su antologijska i veoma moćna Nemojte misliti da se slažem, hororična General (groteska do panja) i otrežnjujuća Memento mori, a nije zgoreg pomenuti i obradu još jednog kultnog benda Izdaja ljudskih prava (Distress).

Skromno smatram da subotička scena ima odličnih aktivnih (ili oživljenih) bendova koji imaju šta da kažu, a među njima je svakako Proces, kao jedan od najdugovečnijih lokalnih bendova iz osamdesetih. Retki su oni koji su preživeli vihor ovih teških vremena, a u prilog tome ide što su i dalje cenjeni među starijim generacijama, ali svakako, omladina koja sluša punk i u XXI veku kad-tad naići i na njih, jer su jednostavno nezaobilazni kao lektira. Ukoliko i dalje sumnjate u moje reči, trk na preslušavanje 45 minuta inteligentnog HC punk-a, od kog vam neće umreti moždane ćelije.

Lista pesama: 1) General 2) Lutke 3) Mi Smo Ovde 4) Izdaja Ljudskih Prava (Distress obrada)
5) Nema Kraja 6) A šta sada? 7) Škola 8) Sjaj u Tami 9) Svakodnevica 10) Život 11) Proces 12) Rešenje 13) Sistem 14) Tamna Strana 15) Memento Mori 16) Dragi Moji Prijatelji 17) Nemojte Misliti Da Se Slažem 

ultra-lokalpatriota Desya Lovorov
Hvala Tošketu na ustupljenom disku :*