Nebojša Krivokuća je diplomirani dramaturg i kreativni direktor agencije Communis DDB. Devedesete je proveo u radio-aparatima iz kojih je pričao i puštao muziku (Radio Pingvin, Radio Index). Objavljivao je tekstove o muzici, filmu i oglašavanju u nekoliko dnevnih novina i magazina. 2013. objavio je knjigu kratkih priča posvećenih muzici pod imenom "39 pesama" (Booka). Najmlađe, "internet" generacije, a i šira javnost, ga danas najviše (pre)poznaju kao autora bloga "Prešlicavanje" koji se bavi pop kulturom, i istoimenog podcasta koji je počeo sa emitovanjem u proleće 2015. Hajde da čujemo Nebojšinu priču...


Bendovi, muzičari i albumi 


Najpre, "tri Dejvida": Bowie, Byrne, Sylvian. Zahvaljujući Bouviju sam otkrio ne samo šta je pop-kultura, već i Brajena Ina, Velvet Underground, Igija Popa, Marka Bolana, Baskijata, Keruaka... Dejvid Birn mi je važan zbog Talking Heads i solo-albuma, kao i neuništive radoznalosti i projekata poput "zgrade koja svira", portala Reasons To Be Cheerful i knjiga koje piše. Silvijen je prototip anti-zvezde, sa čijom muzikom se razumem, bez obzira da li slušam Japan fazu ili sonične eksperimente koje sada pravi.

Tu su i Piter Gebrijel, The Clash, Echo & The Bunnymen i njihov album "Heaven Up Here", Kejt Buš čiji je "Houds of Love" meni i dalje veoma drag album, Lori Anderson, Talk Talk, The The, Massive Attack, Underworld, svakako Suba. Njegov "Sao Paulo Confessions" slušam već dvadeset godina više puta mesečno i svaki put otkrijem nešto novo. Ima bendova čiji je jedan singl, poput "Heavenly pop hit" od The Chills napravio u mojoj glavi veći lom od čitavog opusa nekih velikih bendova, kao i preposlednji singl Endrua Birda ("Bloodless"), zajednička pesma Bena Foldsa i Nika Hornbija ("From Above") ili "Sleepwalking Man" Siverta Hojema iz benda Madrugada... kao i ono što Stjuart Koplend radi svirajući bubnjeve u "Driven to Tears" od The Police... Slušam muziku nekih trideset i pet godina, u kolekciji imam gotovo 100.000 pesama, mnoge od njih su me oblikovale, više ili manje, neke to upravo rade, to je proces.

Reditelji i filmovi


Studije dramaturgije su me 'pokvarile', odnosno zauvek onemogućile da gledam filmove 'kao običan gledalac', ali neki filmovi i reditelji koji bi verovatno dobijali sedmice na ispitima iz dramaturgije odnosno bili vraćani u montažu su uspeli da mi veoma dragi.

Od reditelja - Džon Hjuston, ne samo zbog filmova. Njegova autobiografija je izuzetno zabavno štivo. Orson Vels, Frenk Kapra, Majk Nikols, Verner Hercog. "Life of Brian" i "Holy Grail" Pajtonovaca. Kjubrikov "Dr Strangelove", "Splav Meduze" Karpa Godine. U poslednje vreme braća Koen, Paolo Sorentino i Andrej Zvjagincev.
Prilog spisku remek-dela: kratki film Mihajla Mesetskog "Beznačajni detalji slučajne epizode", ima ga na mreži.

Stripovi 


Naučio sam da čitam pre škole zahvaljujući stripovima :)... Ali nisam daleko odmakao u istraživanju sveta stripa... I dalje se često vraćam i "Gastonu", "Umpah-Pahu" i "Alanu Fordu", dakle, uglavnom neozbiljnosti. Ipak, tri stvari imaju posebno mesto na polici: "Korto Malteze", "Kalvin i Hobs" Bila Votersona i "Bernard Panasonik" Zorana Janjetova. Svaki kontakt sa stvarima koje Janjetov radi su "kao da vam mozak rasparča kriška limuna u koju je ubačena velika zlatna cigla", da se poslužim rečima Daglasa Adamsa.

Pisci i knjige 


"Na putu" Džeka Keruaka, "Jesen Patrijarha" i "Sto godina samoće" Gabrijela Garsije Markesa, "Knjiga zagrljaja" Eduarda Galeana, "Školice" Hulija Kortasara, "Oktoberfest" Branka Dimitrijevića, "Slučajevi" Danila Harmsa, "Enciklopedija mrtvih" i "Grobnica za Borisa Davidoviča" Danila Kiša, "Izuzetno glasno i neverovatno blizu" Džonatana Safrana Fora, "Bas-saksofon" Jozefa Škvoreckog, "Faksimil" Alehandra Sambre, "Terasa na dva mora" i zbirka pesama Jovana Hristića, "Sapiens" Juvala Noa Hararija, "Kosmos" Karla Segana, "Autostoperski vodič kroz galaksiju" Daglasa Adamsa, "Iz celog sveta u srce sveta" Bleza Sandrara, nedavno "Črna zemla mati" Kristiana Novaka... upravo čitam Olju Savićević Ivančević, to je čudesno.

Događaji 


Koncert Renesansa u SKCu, 1978. ili 1979.
Prva proba prvog benda u kojem sam "svirao", u ruševinama biblioteke na Kosančićevom vencu, 1987.
Prva emisija na radiju i prvo snimanje jedne reklame, 1992.
Film "Mediterraneo" u bioskopu Jadran, u zimu 1992.
Izlazak kroz kapiju kasarne u Sremskoj Mitrovici, 1994.
Prvi poljubac sa Aleksandrom.
Popodne ispred Skupštine, 5. oktobra 2000.
'Povratnički' koncert Darka Rundeka u Beogradu, decembar 2000.
Svirka Zorana Predina u jednom kafeu na obali mora u Piranu, 2001.
Nik Kejv u Areni, 2008.
Koncert Dejvida Birna u Sava Centru, valjda 2011.
Izlazak moje prve knjige.
Učenje Pitera Gebrijela 'kako se izgovaraju srpske reči' pre njegovog koncerta u Beogradu u bekstejdžu, 2013.
Hundertvaserova kuća u Beču.