Sinoć (16.11.) smo u SKCNS “Fabrika” mogli da vidimo kako se ozbiljni bendovi odnose prema svirci, fanovima i organizatorima, a većina naših bendova koji sebe predstavlja “zvezdama” mogla je nešto i da nauči. Sala ispunjena gotovo do poslednjeg mesta, interakcija između bendova i publike više nego dobra, “poštena” i dovoljno duga svirka su preduslovi da sa svirke izađem zadovoljan. I izašao sam, sa kezom do uveta…

Na pretposlednjem koncertu na ovoj turneji (sledi im samo još večerašnji koncert u Sofiji) oba benda su dala sve od sebe da se predstave Novosađanima. Naxatras je, istina, već svirao u Novom Sadu, ali to je bilo još pre tri godine. Za to vreme su snimili i izdali jedan EP i dva albuma. A sad nešto i o koncertu…

foto: Goran Stepančev

U 21:04 Half Gramme Of Soma počinju svoj “trifrtaljsatni” nastup u kom su, kako mi se čini, kompletno predstavili svoj poslednji album “Groove Is Black” koji je izašao prošle godine. Njihov psihodelični stoner rock je nešto energičniji i agresivniji od Naxatrasovog, mada i oni znaju da “spuste loptu” i povedu u “mistično putovanje instrumentalnim pasažima”. Vokal (sasvim solidan) je mnogo više upotrebljen i forma pesama je tradicionalnija nego kod “poznatijih kolega” sa kojima su sinoć delili binu. Na samom početku njihovog muziciranja Fabrika je bila poluprazna, ali se volšebno napunila već negde posle treće odsvirane pesme pa je i reakcija publike bila glasnija i direktnija. Najbolje su prošle “Groove Is Black” i “No Mans God” i mogu realno da kažem da sam sinoć gledao samo njih ne bih izašao nezadovoljan. Atinska petorka je bila više nego efektna za jednu predgrupu. Svaka čast, Half Gramme Of Soma su bili pravi izbor za predgupu koja je baš pripremila masu za tri čarobnjaka iz Soluna.

foto: Goran Stepančev


Petnaestak minuta pauze je bilo dovoljno da tehničari nameste binu i instrumente za tri, meni, iznenađujuće mlada momka, kada se uzme u obzir muzika koju sviraju, njihovo vladanje instrumentima i ozbiljnost koju emituju sa bine. Kao i u Beogradu krenuli su sa “Pulsar 4000”, nastavili sa "Sun is Burning" i mojom omiljenom, “On the Silver Line”. Sa fantastičnog novog albuma pod nazivom “III” su na moje iznenađenje, svirali samo još “Machine”, “Prophet” i “You Wont Be Left Alone”, ali su zato prošetali celom diskografijom i svirali pesme sa sva tri prethodna izdanja. Osećaj kao kod vožnje “rolerkosterom” je bio prisutan sve vreme koncerta jer su dva Johna na žičanim istrumentima i jedan Kostas za bubnjevima konstantno menjali tempo, glasnoću i količinu energije koju su nam isporučivali sa bine. Deo koncerta sam proveo zatvorenih očiju i tako samo pojačao taj efekat. Neverovatna je činjenica da jedan instrumentalni trio (ako ćemo pošteno, vokali su u Naxatrasovoj muzici tek sporedna stvar) tako drži pažnju i uvlači vas u svoj svet emocija. Tačno u pola dvanaest su završili muziciranje, ali je energičan poziv cele sale na bis bio dovoljan da nam “poklone” još “ I Am The Beyonder” uz koju je cela Fabrika plesala i “The Great Atractor” koji je bio pravi “krešendo” sinoćnje svirke.

Dakle, sinoć sam potvrdio svoje tvrdnje. Naxatras su vrlo, vrlo ozbiljan bend od kojeg tek možemo očekivati velike stvari. MH Concerts je potvrdio svoj status odličnog i ozbiljnog organizatora, a novosadska publika zna da prepozna prave stvari…Samo kad hoće.

Zoran Popnovakov