Još jedan lep jubilej nam se bliži, Blankfile slavi deceniju rada. U periodu kada se hardcore svira u Beogradu možda manje nego ikada, BF se i dalje trude da održe hardcore duh živeći "friendship, unity, respect". Da kod njih ovo nije prazna priča dokazuju poslednjih godina i putem MTA Promotions.
Deceniju rada Blankfile će proslaviti u Domu omladine gde su i imali jedan od prvih nastupa. Fešta će po najavama biti nešto više od pukog koncerta. Do sada je bilo najava samo u tragovima a mi smo pokušali da od Petra, vokala benda iščačkamo po koji detalj (i verujemo da smo uspeli). U razgovoru se krije i jedna ekskluziva, a naravno da smo iskoristili priliku i da se malo vratimo u prošlost.


„10 godina benda“, šta vam prvo prođe kroz glavu kada pomislite na to? Kakav je osećaj i, da li ste uopšte imali predstavu koliko bi ova priča mogla da traje?

Prvo mi prođe kroz glavu „uspeli smo“. Ne znam za momke, ja sam se oduvek nadao da će trajati, ali sam i ja posle manjih i većih izazova koje smo prebrodili na ovom putu često upitivao svoj optimizam.

Hajde da se prisetimo malo početaka. Kako je bend nastao i ono što me više zanima, kako se razvijao i sazrevao? Sa promenom postave menjao se i zvuk...

Upravo najveći zaokret benda, uzimam za nultu godinu današnjeg Blankfile. Te 2008. godine tadašnji bend istog imena je bio pred gašenjem. U roku od par meseci skupila se nova ekipa, pod istim imenom, ali sa totalno novim idejama i eto nas ovde. Bilo je tokom ovih deset godina još pojedinačnih promena postave i naravno svaka je uticala na muzički izraz benda, tako smo od progresivnog punk rock preko melodik punk metal varijante, stigli do današnje sirove melodik hardkor formule...s druge strane, onaj, iskonski izraz duše benda je ostao isti do danas. Kada se taj izraz promeni, to će, verovatno značiti ili nov početak ili kraj benda.

Proslava jubileja će biti 1. septembra u Domu Omladine. Na samom eventu još uvek nema puno informacija ali mi se čini da se sprema nešto drugačija proslava koja se neće sastojati samo od koncerta. Iako naslućujem o čemu bi moglo da se radi prepustio bih tebi da na kažeš nešto više o tome.

Uh, da, imamo planove. Već je na iventu objavljeno da ljudi ne bi trebalo da očekuju „još jednu svirku u Domu“. I potrudićemo se da tako bude. Zbog nas, zbog ovih deset predugačkih godina i na kraju zbog svih tih ljudi koji će sa nama to veče slaviti zalazak jedne veoma značajne dekade naših života. Tako, sama svirka benda će biti tek deo „predstave“, dok će veče biti puno različitih nemuzičkih i drugačije-muzičkih sadržaja, podeljenih pažljivo u segmente da publici pune pun doživljaj značaja te večeri. Počećemo koktelima dobrodošlice, slediće akustik set u izvedbi našeg druga Igora Crnatovića, pa ćemo pustiti premijerno jedan pravi drugarski dokumentarni video kolaž. To će nas zatim uvesti u svirku benda koja će obuhvatiti neke jako stare, ali i aktuelne pesme, biće i brojna gostovanja poznatih i nama dragih ljudi...i na kraju ćemo se svi opuštati uz prikladnu muzičku pratnju u izvedbi našeg brata, Nojzija Vilsona. Biće drugačije. U kompletu, ali i u svakom pojedinačnom segmentu.

Najavili ste „The end of us“. Da li je u pitanju singl koji bi mogao imati promociju i premijeru na rođendanu?

Vidiš, to bi bila super fora. Premijerno pred koncert, novi singl. Jesi razmišljao da se baviš event menadžmentom, hehehe...? Ozbiljno, uopšte nije loš predlog, mada ovaj put neizvodljiv iz jednog prostog razloga – spremamo posebno iznenađenje za našu ekipu u vezi sa tom pesmom, koje će upravo usloviti da singl izađe pre samog koncerta. Tako da „The End Of Us“, evo ekskluzivno za HC, najavljujem novi video singl benda za nedelju 12.08. Budite spremni ☺
Blankfile 2008.
Jedni ste od retkih koji uporno guraju „friendship, unity, respect“ priču. Na tome sve vreme insistirate ali reklo bi se i da se isplatilo. Primer razmene energije sa publikom i međusobne inspiracije se možda najbolje može videti kroz akciju sa Vaxz-om (singl „One is All“ je upravo tome posvećen). Ove godine opet idete u Bosilegrad. Interesovanje je ovoga puta veće a „Vice“ će snimiti ceo dokumentarac... Voleo bih da prokomentarišeš malo sve to.

Svako ko iole vidi ovu priču dalje od kratkoročnih interesa, mora da se hrani tom FUR pričom. Jer drugog motiva i poente nema. Tu je početak i kraj svakog diy benda, kakav je i Blankfile. Savremeno vreme je moralno osakatilo društvo, površnost je izbila na površinu ekrana, tableta, telefona....krupne stvari su prevaziđene, malodušnost vlada. To je zakačilo i anderground scenu. Srećom, ima još „ludaka“ koji se lože na tu iskrenost i zajedništvo, pa eto i kad se nađemo na suprotnim krajevima Srbije, treba da se držimo...a Vakz je to objasnio na više nivoa. Taj čovek nas svojom posvećenošću, pojavom i delovanjem podseća na suštinu ove priče.

Nadam se da će ove godine izlet proći još bolje, eto i VICE ide sa nama kako bi napravili dokumentarac o svemu tome...iskreno, krivo mi je što je produkciji koja se toliko upinje da je urbana i fokusirana na marginalne subkulture dozvolila sebi da joj hardkorpank scena i ovakav događaj dospeju u fokus sa debelim zakašnejnjem...ali i to je bolje nego nikad. Eto, ove godine imaju priliku za „popravni“, iz priče sa njima zaključujem da su naoštreni da je iskoriste, a i mi smo ljudi koji uvek dajemo drugu šansu.

Nedavno sam se u razgovoru sa bendom Bronze dotakao trenutne Bg scene. Kako je vi vidite danas? Izgleda dosta skromnije nego pre 10 godina... Možeš li je uporediti sa 2008. kada ste kretali i danas?

Ma, izlišno je pričati i upoređivati. Ko šta ima od toga?! Tu smo gde smo. Idemo dalje ili bataljujemo. To je jedino što treba reći na tu temu.

Danas u situaciji kada je možda najmanje hardcore bendova u Beogradu od kada se ovaj pravac svira u glavnom gradu, da li je teško „nositi baklju“ (kao bend i MTA) i, šta vas gura da i dalje trajete?

Sve manje bendova bendova, nema ni volje da ih bude, sužava se krug, da, teško je, a kako svi mi odavno i radimo redovne poslove, osnivamo porodice, ponekad i previše...ali dokle god ima onih koji nose baklju, makar i u tragovima, hardkor scena će živeti u Beogradu. Naša je dužnost, od onog dana kad smo se nazvali delom scene, da damo sve od sebe da ne dozvolimo da se taj plamen ugasi dok neki novi klinci ne preuzmu. Ovu priču nikad nisu vodile brojke, već ljudi. Šta nas gura dalje? Želja da ostanemo ljudi. 

Intervju pripremio Nenad