The Crown su me teleportovali u sredinu devedesetih godina. Sve, od omota, naziva albuma (moćno zvuči "Cobra Speed Venom", mnogo moćno), preko produkcije do ubitačnih death/thrash pjesama kakve su, između ostalih, i The Crown patentirali baš tih devedesetih godina. Kakvo je ovo prijatno iznenađenje i povratak u vremena kada je scena bila mlada, svježa, jaka i puna života.

Od samog početka album je jedna ogromna furija koja tjera slušaoca. Ništa neuobičajeno za The Crown, ali svaki put iznenadi. "Cobra Speed Venom" je jedan od onih albuma gdje zglob šake radi treću smjenu a rifovi su mješavina old school speed/trash i gruva novije generacije, ono što bi rekli "marriage made in Heaven" i nakon uvodih taktova kreće bespoštedno mlaćenje sa "Iron Crown". Već ovdje je sasvim i nedvosmisleno jasno da su The Crown uradili jedan bijesan album. Već sa trećom pjesmom, "In the name of Death" razbijaju kalup i uvode melodiju koja oooooo tako prija, zavrti svijest i daje upalu vratnim mišićima.

I dalje mi ne ide u glavu da su uradili ovakvu albumčinu, da su bili ovoliko inspirisani i razjareni u studiju. Ne radi se svaki dan jedan ovakav album. Caput Draconis za The Crown i jedno ogromno iznenađenje za sve ljubitelje ovakvog zvuka.

Nikola Franquelli