Portugal. The man je psihodelični alternativni pop rock sastav sa Aljaske, iz mesta pod imenom Vasila. Traju već četrnaest godina i u underground krugovima važe za bend koji je iako sklon eksperimentisanju prijemčiv široj publici sa „iščašenim“ ukusom.

„Woodstock“ je osmi album koji ime može da zahvali tome što je gitarista i pevač benda John Gourley našao ćaletovu originalnu ulaznicu sa Vudstoka 1969. Primereno imenu albuma u prvu pesmu na disku, „Number One“ umiksali su deo nastupa Richie Havensa sa tog, danas istorijskog događaja za rokenrol i subkulturu uopšte i u njega uklopili glas današnje R & B zvezde Son Little-a. 
Kao što sam već napomenuo momci sa Aljaske su skloni eksperimentisanju i psihodelićnim tripovima, ali neke pesme su sasvim „radio friendly“ i dovoljno pitke da već posle par pevušenja ostaju u uhu i neretko refrene sami počinjete da pevate uglas sa Gourley-em. Jedan takav punokrvni hit nalazimo na pesmi pod rednim brojem 4 na albumu, koja je izabrana za prvi singl,  „Feel It Still“ gde Gurlijev falset, „lite funk“ i ritam koji vas tera na cupkanje donosi bendu skoro 90 miliona pregleda na „youtube“ kanalu što očigledno pobija moju tvrdnju da su Portugal. The man alternativni bend. U pojedinim delovima mi zaliče na „The Gorillas“ a „So young“ kao da je izašla iz kuhinje Damona Allbarna. „Tidal Wave“ je još jedan potencijalni hit sa jednostavnom melodijom, zaraznim refrenom i funky ritmom odsviran na spektakularno neobičan način i aranžiran tako da sintesajzeri preuzimaju primat u izvođenju. Na „Mr. Lonely“ gostuje i reper „Fat Lip“ pa ploča nije lišena ni hip-hopa kao začina.

Ono što je najeneobičnije na ovom albumu je da mi se on, zapravo jako svideo. Da budem iskren, on je sve suprotno od onog što ja obično volim da slušam. Nigde ni traga distorzijama, rifovima, agresiji, duplim pedalama, ali ovo je zaista dobra ploča. Ako je ovo moderni pop, onda ima nade za ovaj svet...

Zoran Popnovakov