Došlo napokon vrijeme da i TBOK urade taj sudbonosni korak i zakorače na veliko platno. Slučajevi pravde tokom oktobra mjeseca se prikazuje u svim gradovima Crne Gore i kreće prikazivanje po regionu. Očekivanja su visoka jer su TBOK svojevrsni glas naroda i onaj bunt koji svi osjećaju ali malo ko ima i herca da ga pokaže. Trejler nije mnogo otkrivao a akteri su upozoravali da je drugačije od onoga što su do sada radili i da će biti potrebno vremena da se „svari“ film.

Žao mi je, ali mislim da za „varenje“ nije potrebno puno. Režija je na nivou, kao što je i fotografija, i zaslužuju sve pohvale, dok je priča već slabija i suviše jednostavna. Glavni su, kao što je i bilo za očekivati, gegovi TBOK ekipe, i kojih stvarno ne fali. Ima uspješnijih, ali ima i onih koji su manje uspjeli. Improvizacija koja je uvjek bila njihov zaštitni znak je svedena na minimum, ali je ima, i nije baš najupečatljivija u ovoj formi dugometražnog filma. Ipak, najviše bode oči vulgarnost koje ima i više nego što dobar ukus dozvoljava i sasvim je jasan cilj da se udovolji mlađoj publici. Toliko vulgarnosti nije smiješno nego je neumjesno. Na plakatu bi stvarno trebalo da stoji da film nije za mlađe od, recimo 16 godina. U manjem obimu se osjeti i uticaj haotične vizije svijeta Eric Idle i pojedine scene u tragovima podsjećaju na Monty Python, ili Eric Idle i Terry Gilliam režiju, ali taj potencijal nije razvijen.

Slučajevi pravde može da bude komercijalni uspjeh, ali vrhunac njihove dosadašnje karijere, to svakako nije.

Nikola Franquelli