U nedelju 15. jula, završen je peti po redu Hills Up festival. Priznajem da nisam očekivao da će na Zlatiboru, mestu koje je sinonim za vikend-odmore bogatih japija, postojati mogućnost za ovakvu muzičku manifestaciju. Ovaj festival je dokaz da alternativna muzika ima svoju publiku u celoj Srbiji i da Zlatibor nije samo turistička destinacija za penzionere, već da u njemu mogu da uživaju i mladi, kao i oni kojima godine ne smetaju da se prepuste muzici i zvuku koji vole.

Za mene je ovo bio prvi put da dođem na ovaj festival, a tek prošle godine sam čuo za njega. U razgovoru sa organizatorima i volonterima saznao sam da se ova priča razvijala godinama, sve je krenulo od bara u Čajetini u kojem se neguje rokenrol zvuk, a ta ekipa je pokrenula inicijativu da se na Zlatiboru napravi festival ovog tipa. Vremenom se ideja razvijala i sada se čitava organizacija oslanja na brojne volontere i saradnike, koji su svi mahom mlađi ljudi iz lokalne zajednice, oni koji su i sami ljubitelji ovakve muzike i koji uviđaju potencijal koji Hills Up ima. 
 

Moram baš da se potrudim da budem objektivan u oceni celog festivala, jer sam za ova tri dana doživeo toliko sjajnih iskustava i upoznao brojne zanimljive ljude da je sve to uticalo na celokupan utisak koji mi je ostao. Dovoljno je da obratite pažnju na spisak izvođača koji su nastupali u ta tri dana i da vam bude jasno da festival ima kapacitete za ovakva imena: KKN, Goran Bare i Majke, Ortodoks Kelts, Ateist Rep, Strejt Miki end d Bojz, Dža ili Bu, Obojeni program, Let 3, Who See, Mortal Kombat, Elemental, Irie FM, Pri Bee Gee... Pored velikih imena, u tri dana festivala nastupili su i neafirmisani bendovi, za čiji nastup je postojao raspisan konkurs. Posebno cenim festivale koji daju mogućnost novim bendovima da okuse čari velike bine, pa ovim putem pohvaljujem organizatore za izbor bendova kao što su Lizard, Harlekin, Danga, Nikad Spremni, Brat i Sooma. Iako su ovi bendovi nastupali najčešće pred malobrojnom publikom, to ne umanjuje značaj njihovog nastupa, jer svi su dali svoj maksimum, pa je bila prava privilegija biti u publici i slušati ih.

Većina hedlajnera je opravdala svoju ulogu, a svake noći festivala nečiji nastup bi se izdvojio po kvalitetu i ostajao je kao glavni utisak večeri. Za mene je vrhunac celog festivala bio nastup Gorana Bareta i Majki. To je bio prvi put da ih slušam uživo, a nastup je bio toliko dobar da me je potpuno oduvao, pa već danima ne prestajem da prepričavam kako je bilo dobro slušati ih te večeri. Drugog dana su me najbolje vozili Strejt Miki end d Bojz, iako sam se najviše radovao nastupu rep dvojca Who See. Trećeg dana je program bio tako slojevit da je svaki bend morao da se nadmeće sa prethodnikom po kvalitetu nastupa, a za mene su te večeri pobednici bili Irie Fm.

Nisam neki ljubitelj elektronike i priznajem da nemam pojma o toj muzici, ali znam za najveća imena te scene, pa ističem da je Hills Up mogao da se pohvali i odličnim spiskom izvođača na drugoj bini, na „Šuma Stejdžu“, koji je bio rezervisan za ljubitelje elektronske muzike. Dejan Milićević, Ilija Đoković, Marko Nastić, Kristijan Molnar, Lea Dobričić neka su od imena koji su u tri dana festivala puštala muziku za publiku među borovima. Organizatori festivala očigledno prate muzička dešavanja i znaju da odaberu imena za svoj program, zato me ne čudi što mi je svako koga sam pitao izrazio oduševljenje izvođačima.

Ipak, Hills Up je mlad festival i kao takav pati od nekih manjih slabosti koje utiču na opšti utisak. Jedan od najprimetnijih problema je onaj sa kojim su se suočavali muzičari na bini iz noći u noć. Svaki bend je imao problem sa zvukom na bini i magiju njihovih nastupa neretko je prekidalo mahanje i dozivanje sa toncem, zbunjivanje i nervoza. Ne znam šta je bilo u suštini problema, ali je to batrganje sa tehnikom tokom nastupa nešto što mi urušava momenat i onemogućava mi da potpuno uživam u nastupu benda. Mnogi koji su došli na Zlatibor radi festivala imali su zamerku što je bilo jako teško doći do potrebnih informacija, sve se odigravalo preko fejsbuk strane festivala, dok je zvanični sajt bio beskoristan ili pun nepreciznih informacija, kao u odeljku „Kamp“ gde nije razjašnjeno da se sa ulaznicom za kamp dobija i besplatan ulaz na festival. Za budući festival bilo bi i više nego potrebno da na ulazu u festivalski prsotor postoje i flajeri sa satnicom festivala ili makar da te informacije budu istaknute na neko vidljivo mesto kako bi publika bila u mogućnosti da planira svoje vreme i provod. Ovako sam neprestano morao da proveravam kad se šta dešava, i to sve preko fejsbuk stranice, jer na sajtu, i dalje, ne postoji jasan raspored nastupa.

Ovi propusti su možda i uticali na brojnost publike, pa se veći deo programa prostor činio neiskorišćenim i praznim. Ipak, zbog izvođača, lokacije i same atmosfere festivala, Hills Up ima potencijal da izraste u jedan od najboljih muzičkih festivala u regionu, a zbog svoje lokacije može da privuče publiku iz celog regiona. Zato se nadam da će festival biti sve bolji i bolji, a ja sa nestrpljenjem očekujem sledeću godinu i šesti Hills Up!

Andrea Kane