Nedavno smo u nastojanju da ukažemo na neka od vrhunskih dela devete umetnosti sastavili listu naslova koje je neophodno objaviti na srpskom jeziku. Lista je vođena jednostavnim principom – da strip ili serijal nikada nije objavljen kod nas, čak ni u manjem segmentu. Scena obiluje ovakvim naslovima, i u samom početku je bilo jasno da ne može biti konačna ili napisana u jednom dahu. Nedugo potom, beogradska izdavačka kuća Darkwood je izašla sa novim izdavačkim planovima, i među prvim najavljenim naslovima bio je i serijal Skalpirani Džejsona Arona i Rajka Miloševića Gere, koji je naveden u prvom delu ovog feljtona. Bilo bi suviše arogantno tvrditi da je tekst Sublimantne vibracije 1 bio povod Darkwoodu da najavi ovaj izuzetan serijal. Prvo, pregovori oko izdanja su proces koji dugo traje, i započeti su davno pre teksta na Hellycherryju. Drugo, već se duže vreme pronose kuloarske glasine u hermetičkoj zajednici strip-fanova – u nekim krugovima poznatoj i kao 50 mitskih bića – da je domaće izdanje Skalpiranih na pomolu, i ti nagoveštaji su, naravno, doprli i do potpisnika ovih redova. Dakle, Sublimantne vibracije 1 nisu izazvale pojavu ovog izdanja, već su evanđelistički najavile nešto što je bilo pitanje vremena. A kada je reč o ostalih nekoliko naslova sa liste – ne, ne postoje naznake i tračevi da će se uskoro neki od tih stripova pojaviti na domaćem tržištu. Ali možemo se okoristiti mantrom pojedinih izdavača i reći: "Sve što je kvalitetno od stripa će pre ili kasnije biti objavljeno na srpskom." Nadajmo se da je tako. 

Da iskoristimo ovaj uvodni segment, i da posvetimo malo pažnje drugim najavama koje su se pomolile ovih prethodnih meseci. Darkwood je, pored Skalpiranih, najavio i izvanredan serijal Garta Enisa – Punisher Max, koji se često i sa pravom smatra jednim od najkvalitetnijih izdanja ovog antijunaka (i koji bi se pojavio na ovoj listi). Pored toga, na radost mnogih fanova, Darkwood se konačno odvažio za objavljivanje celokupnog serijala Ken Parker, zrelog i kulturološki značajnog vestern stripa Đankarla Berardija i Iva Milaca. Besna kobila je zvanično najavila Šabuteov Malo drveta i malo gvožđa i Okean ljubavi Lupana i Panačonea. Veseli četvrtak je najavio da će drugi album edicije "Veliki Teks" biti Patagonija Paskvalea Frizende i Maura Bozelija, a objavljeno je da će u trećem albumu biti objavljen jedan od novijih naslova, delo Enrikea Breće. 

Veliki deo ovih naslova, kao i još mnogo drugih, biće svakako predstavljen na Hellycherryju, pa možemo preći na nov spisak naslova koje je neophodno objaviti, i za koje se nadamo da će jednog dana biti na knjižarskim policama i u bibliotekama, a koji nisu najavljeni od domaćih izdavača i zasad nema kuloarskih naznaka da će se to desiti. Ovaj put, naslovi samo sa engleskog govornog područja.


# Top 10, Alan Mur, Džin Ha
Alan Mur je osamdesetih kroz Stvorenje iz močvare promenio identitet superherojskog stripa. Od oktobra 1999. do septembra 2001. godine, nastavio je evoluciju svoje vizije žanra serijalom Top 10, objavljenim pod imprintom Wildstorma. Serijal Top 10, objavljen u 12 sveščica a potom objedinjen u nekoliko apsolut i trejd izdanja, smatra se jednim od narativno najkvalitetnijih priča Alana Mura. Ako je Stvorenje iz močvare bila apoteoza čovečnosti u superherojsko deifikovano biće, Top 10 je humanizacija superheroja, osoba sa moćima, ili metaljudi, da se okoristimo novijim terminom. Murov Top 10 se odvija u fiktivnom Neopolisu, a srž radnje je policijska stanica i njeni pripadnici, slučajevi i zločini sa kojima se susreću, kao i međusobni odnosi aktera. Marvels Kurta Busieka i Aleksa Rosa je analizirao poznate superheroje iz perspektive običnih ljudi, kojima se njihovi sukobi čine kao titanomahija izvanplanetarnih bića. Murov Top 10 se pak služi jednostavnom formulom – banalizacijom pojave metaljudi u okruženju gde svi imaju moći, čime je njihovo prisustvo u društvu stvar normalnosti. "Što je majmun za čoveka, to je čovek za natčoveka", naveo je Niče, a u Neopolisu nema niti majmuna niti ljudi, već samo nadljudi i njihovo društvo. U takvoj konstrukciji uloga vidimo da su odnosi, problemi i razrešenja, kao i mikrokosmos individualnih sudbina, frapantno ljudski i obični. Mur reinterpretira koliko je ljudskost posledica duha a ne sposobnosti, i u tome je sva snaga Top 10.

# Fourth world, Džek Kirbi
Džek "Kralj" Kirbi je jedno od najvećih imena američkog stripa. Pre svega superherojskog. Lista junaka koje je stvorio sam, ili sa Stenom Lijem, je zaprepašćujuća. Od Kapetana Amerike, preko Hulka, Tora i brojnih drugih eponimnih imena. Nije slučajno da se njegovo ime uglavnom vezuje za MArvel, i veliki broj junaka koje danas gledamo na velikom platnu (a i na TV ekranima) plod su mašte Džeka Kirbija. Početkom sedamdesetih između Marvela i Kirbija je došlo do neprijatnog razdora. Epilog je bio Kirbijevo napuštanje Marvela i prelazak u DC, koji je jedva dočekao da pripoji njegovo ime listi autora. Kirbi je tada, za tih nekoliko godina rada za DC, stvorio jednu od najpoznatijih saga i plejadu neverovatnih likova – Četvrti svet. Uzeo je pod svoje okrilje najslabije prodavan naslov DC-ja, Džimija Olsena, i u njega utkao seme iz koga se razvio Četvrti svet. Onda je preduzeo jedan za to vreme nesvakidašnji korak, i stvorio tri paralelna serijala koji se narativno ukrštaju. Krosover i spinof serijali danas nisu novost, ali tada je to bila potpuna nepoznanica. Stvorio je New Gods (Nove Bogove), The Forever People i Mister Miracle, i njihovi akteri su upleteni u kompleksnu mrežu međusobne interakcije u metanarativu. Okosnica priče je da je nakon Ragnaroka, sumraka bogova, nastao takozvani "Četvrti svet", odnosno novi panteon podeljen na zle i dobre bogove. Apokolips i New Genesis, kao njihova staništa, su u večnom sukobu, a Zemlja postaje jedno od poprišta tog rata. Serijal je relativno brzo ugašen, a Kirbi se vratio u okrilje Marvela. Ali, Novi bogovi Četvrtog sveta su ostali jedno od zaštitnih znakova DC univerzuma. Pomenimo samo da će glavni antagonisti DC filmova koji slede, Justice league pre svega, biti upravo Darkseid, zli bog sa Apokolipsa čije smo prisustvo videli u Betmen vs Supermen u vidu džinovske omege utisnute u zemlju u postapokaliptičnoj viziji Brusa Vejna. Posle Kirbija, na mitologiji Četvrtog sveta su se oprobali brojni autori – Vil Simonson, Džim Starlin, Grant Morison... –i materijal je do te mere obiman da do domaćeg izdanja verovatno nikada neće doći. Samo materijal Džeka Kirbija broji oko 1500 tabli. Ali, ostaje činjenica da, za razliku od publike sa engleskog govornog područja, ostajemo uskraćeni za jedan gigantski deo DC univerzuma, koji se i dalje besomučno eksploatiše.

# Daredevil, Brajan Majkl Bendis, Aleks Malev
Nakon Milerovog eksplozivnog rada na serijalu Daredevil, čiju smo jednu od knjiga čitali u izdanju Čarobne knjige (Ponovo rođen), bilo je teško za očekivati da će neko uspeti da ponovi taj uspeh. Brajan Majkl Bendis je tokom svog rada na junaku, koji je narativno sledio ubrzo nakon Milerovog, uspeo da stvori serijal koji je po mišljenju brojnih fanova najkvalitetniji segment Daredevila. Bendis je zadržao Derdevilov univerzum, i iskoristio je svaku priliku koja mu je bila na raspolaganju da mu razori svet. Od javnog objavljivanja identiteta, do emotivnih udaraca, Derdevil je neprestano na kolenima i nema predaha. Bori se sa unutrašnjim i spoljašnjim neprijateljima, pred njim su prijateljstva stavljena na probu, a najvažniji okršaj je rezervisan za njegovo mentalno stanje. U kočopernoj spoljašnjosti Meta Murdoka se pojavljuju pukotine koje ga stavljaju nasuprot bivših saboraca. Veliki udeo u kvalitetu ovog serijala ima i izuzetan grafizam Aleksa Maleva, koji na realističan i sumoran način manipuliše i naglašava svu rastrojenost glavnog junaka i njegovog okruženja.

# Charley's war, Pet Mils, Džo Kulhun
Kolhunov i Milsov Čarlijev rat (Charlie’s War) je najznačajniji britanski strip sa tematikom Prvog svetskog rata. Serijal je izlazio u periodu od 1979. do 1985. godine, u ediciji "Battle Picture Weekly", i postigao je nezabeleženu popularnost. U januaru 1985. Mils napušta serijal zbog neusaglašenosti sa izdavačem oko budžeta, te pisanje scenarija preuzima Skot Gudal, da bi se serijal konačno ugasio zbog Kolhunovih zdravstvenih problema. Radnja stripa prati ratne doživljaje Čarlija Borna, koji se dobrovoljno prijavljuje za službu u Prvom svetskom ratu sa samo 16 godina, ujedno lažući komisiju za regrutaciju da je punoletan, i koji odmah biva gurnut u Bitku na Somi 1916. godine. Čarlijev rat nije samo istorijski prikaz Prvog svetskog rata iz vizure mladog regruta. To je pripovest o sunovratu ideala i pravom licu ratnih sukoba.

# To the Heart of the Storm, Vil Ajzner
Ajzner je upamćen kao jedan od legendi američkog stripa. Od samog rada na strip-stvaralaštvu, pa do edukativnog rada kojim je obrazovao čitave generacije mlađih autora. Stvar je prestiža za strip autore da budu uvršteni u Will Eisner's Comic Book Hall of Fame. Ajzner je neumorno stvarao od četrdesetih, i strip je ostao okosnica njegovog života sve do 2005. kada je napustio ovaj svet. Već je Spiritom pokazao izuzetnu domišljatost u domenu herojske palp satire, a Ugovor sa bogom se smatra jednim od njegovih najznačajnijih ostvarenja. To the Heart of the Storm iz 1991. godine je njegov semiautobiografski grafički roman koji se u načelu odvija u sam osvit Drugog svetskog rata. Autorov alter-ego Vili putuje vozom ka vojnom kampu gde će se pripremati za rat. Tokom puta Vili posmatra krajolike kroz prozor vagona, i priseća se svojih korena. Ajzner koristi svoj alter-ego za refleksiju o životu i položaju američkih migranata jevrejskog porekla. To the Heart of the Storm prerasta u duboko sociološki roman i antologiju autorove porodice kroz sve značajne događaje američke istorije prve polovine XX veka. Od Velike depresije, preko rasnih i verskih predrasuda, pa do socijalnog položaja radničke klase, Ajzner nam na ličan i neposredan način približava ovaj svet i fragmente ljudskih sudbina koje besciljno tumaraju tim podnebljem.

# Transmetropolitan, Voren Elis, Derik Robertson
Kao jedan od najpoznatijih Vertigo serijala, Transmetropolitan je očaravajuć spoj sajberpanka i društvene satire. Ono što je najviše upečatljivo jeste u kolikoj meri distopijski Elisov svet podseća na našu svakodnevicu. Spajder Jerusalim, prenaglašen, dekadentan i vulgaran novinar pokazuje najispravnije društvene vrednosti u svetu gde dominira konzumerizam, korupcija i hedonizam, gde skoro i ne postoje moralne ograde, i ka čemu nezadrživo srljamo. Spajder nepogrešivo ukazuje na sve truleži sveta i njegove metastaze, i to čini uz bujicu logoreičnih i apokrifnih vulgarnosti pogađajući svakom rečenicom u samu srž društvenog problema. Pritom se penje na lestvici društvenih pojava ka ultimativnom, najvećem zlu modernog društva – politici. Transmetropolitan je subverzivan, poput Anarhističkog kuvara, i što je najtužnije – izuzetno primenjiv i na naše uslove. Posle čitanja Transmetropolitana ostaje gorak ukus u ustima, jer živimo u svetu gde su pogrešne vrednosti univerzalne, i gde bi samo jedna jezičara poput Spajdera, na pravom mestu i u pravo vreme, mogla da probudi široke mase. Ali, Spajdera nema, osim u stripu, i pitanje je da li će ga biti.

# The Boys, Gart Enis, Derik Robertson
Gart Enis nije naklonjen superherojskom žanru. Ali, daleko od toga da se nije oprobao u njemu – na svoj način. Njegovi stripovi sa ratnom tematikom su naširoko poznati po brižljivoj razradi i poznavanju tematike. Već pomenuti Punisher Max se ne može smatrati superherojskim stripom. Panišer je čovek od krvi i mesa, sila prirode koja neumorno istrebljuje urbani šljam. Od superjunaka u trikoima ni traga ni glasa. U Hitmanu se bavio superherojskim mitosom, istinski satirično i disfunkcionalno. A onda su usledili The Boys, Momčad, gde je slio svu žuč i rekao sve šta misli o superherojima kao strip-junacima. Enisovi superheroji, metaljudi, u The Boys su sujetne, dekadentne spodobe, bez trunke morala, koji se nadmeću u količini bizarnosti. Zbog autorskih prava Enis nije mogao da koristi stvarna imena superheroja iz stripova, ali svako ko imalo poznaje taj milje može sa lakoćom da ih prepozna, jer su razlike u imenu i pojavi daleko manje nego sugestivna sličnost. Supermen je prikazan kao Homelander, egocentrik, ubica i seksualni predator. Soldier Boy je Kapetan Amerika, nesposoban, upadljivo glup i naivan. Lista je dugačka, i svako superherojsko ime iz mejnstrim stripova je zastupljeno u Enisovoj distorziranoj parodičnoj slici, gde su čak i njihovi herosjki podvizi zapravo samo marketinški trik zarad merčandajzinga. Jedina poluga koju vlast ima da drži "superheroje" pod kontrolom je tajna grupacija disfunkcionalnih asocijalnih marginalaca u crnim kaputima, poznata pod imenom The Boys. Serijal je komičan, grozomoran i uvredljiv, prepun eksplicitnog sadržaja, i savršeno zabavan – Enisov zaštitni znak. Domaća publika će Enisa uskoro bolje upoznati u realističnom i ozbiljnom Punisheru, dok je Propovednik već pri kraju u izdanju Darkwooda. The Boys su treća strana medalje – pregršt krvi i zabave, i koji čitaoca zgrabi od prve strane i ne pušta sve dok ne vidimo razrešenje tragične i ozbiljne priče koja se krije ispod Enisovih šokantnih eskapada.

Nikola Dragomirović