Sublimantne vibracije: Stripovi koje je neophodno objaviti (1)



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Poslednjih nekoliko godina u Srbiji cveta svojevrsna renesansa strip-izdavaštva. Čini se da nikada nije bio prisutan ovoliki broj izdanja. To, nažalost, nije istina, i uz dve bitne razlike predratno strip-izdavaštvo je tiražima i raznovrsnošću bilo neprikosnoveno. Prva razlika je, naravno, tržište, koje je uz povoljniju ekonomsku situaciju pružalo idealne uslove za izdavače, pa su i tiraži bili nemerljivo veći. Druga, još bitnija razlika jeste u formi izdavaštva, koje je u predratnom periodu bilo usmereno većinom na kioske, u vidu revija i serijskih publikacija. Strip izdavaštvo u Srbiji je poslednjih godina usmereno na kolekcionarska izdanja i publikacije namenjene knjižarama, više nego kioscima, i u daleko skromnijim tiražima. Ali, i pored toga je izuzetno raznovrsno, maštovito, okrenuto strip klasicima koliko i savremenim izdanjima, i to sa svih zamislivih meridijana. Stvari se, makar u strip-izdavaštvu, polako ali sigurno reanimiraju, i vremenom će se možda čak dobiti i bitka sa za strip izgubljenim generacijama tokom devedesetih i početkom dvehiljaditih. 

Izdavaštvo je, dakle, raznovrsno, i imamo prilike da u rukama držimo ostvarenja devete umetnosti kakva nismo ni sanjali. Makondo je objavio Pogrebnika 3 istog dana kada i Francuzi, a „Stripoteka“ je donela Betmena Azarela, Milera i Romite, koji je nepunih petnaestak dana ranije premijerno objavljen u Americi. To su samo neki od primera, ali i oni pokazuju da ne kaskamo više toliko za svetom. Ali pauzu u strip-izdavaštvu koja je duža od decenije teško ko može da odagna jednim zamahom ruke. Kako bi se popularno reklo: „Nakupilo se toga!“

Ako iz jednačine izbacimo naslove koji su bilo kada i u bilo kojoj formi objavljivani na prostoru Srbije, opet imamo impresivan broj nikad viđenih naslova. Za neka dela se često zaboravlja da su kod nas izlazila, poput Den Derija iz „Panorame“, ili Bak Denija iz „Politikinog zabavnika“ i „Denisa“. 

Hajde da pređemo neke od tih naslova, zasad neobjavljenih na našem jeziku. Nema sumnje da će pre ili kasnije neki od njih biti na našim policama. I nema sumnje da će sigurno nekoliko naslova ostati neobjavljeno, jer lični afiniteti autora ovog teksta sigurno ne reflektuju stoprocentne ukuse izdavača. Ali, to ne menja činjenicu da za svaki od ovih naslova postoji dobar razlog da se nađu u domaćim knjižarama.

I poslednja napomena: redosled na listi nema veze sa prioritetima i značajem stripa. Objavljivanje bilo kog od ovih naslova jeznačajno za strip scenu u Srbiji. 


# Mani Larsene: Blast
Larsene je već poznat domaćoj publici, pre svega zahvaljujući Darkwoodovim izdanjima Povratka zemlji i Rokamboleski. On je u jednom trenutku počeo da pravi oštar zaokret od humoreske i satire, ka ozbiljnim, ličnim temama, i daleko mračnijem stilu pripovedanja. Čak i u najhumoresknijim ranijim stripovima Larsene je dopuštao da takvo narativno sivilo ispliva na površinu, i najbolji primer za to je Le combat ordinaire. Larsene je kroz projekciju svog alter ega, Marka, uz karikaturalan stil, preneo brojne trenutke anksioznosti, nesigurnosti i sumnji. Međutim, 2008. godine nastaje još oštriji zaokret, i Larsene počinje rad na četvorotomnom Blastu.
Blast je mračan, šokantan i ostavlja čitaoca bez daha. Priča prati ispovest groteskno debelog Polze Manćinija, koji daje iskaz u policiji, i pripoveda o dvogodišnjem životu lutalice koji živi na rubu civilizacije. Tokom rada na Blastu Larsene je prestao da uzima terapiju za bipolarni poremećaj, i koristio je medij stripa da prenese sve svoje fluktuacije u mentalnom i emotivnom zdravlju. Bez preteranog zadiranja u radnju, Blast se kreće od spokojnih kontemplativnih prikaza seoskih krajolika, pa do izuzetno mučnih ekspresivnih scena ekstremnog nasilja i delirijuma. Jedna stvar je jasna – Blast je izazvao sjajne reakcije kod publike, i sam autor je bio zatečen tiražima u kojima je prodat. Četiri toma Blasta nas vode kroz vrtoglavi ponor ljudske psihe, bez padobrana, poput slobodnog pada kroz stratosferu, gde je jedini ishod razbijanje u sitne krhotine. Nesumnjivo jedan od najsnažnijih strip-serijala u poslednjoj deceniji.

# Grant Morison i dr.: Invisibles
Grant Morison je jedan od britanskih autora koji su tokom osamdesetih promenili lice američkog superherojskog stripa, pored Mura, Gejmana, Enisa i ostalih. U neku ruku, Morison je najekscentričniji od njih, svakako i najmističniji. I najčešće plete oko sebe kontraverze koje potpomažu plasiranju njegovih stripova. Od Animal mana, u kome je svog junaka suočio sa samim sobom, pa do Betmena i Final crisis, kada se igra sa multiverzumima i bogovima, Morison je imao uspone i padove. Ne vole svi njegove stripove, ali ima vernu bazu poklonika, a odskora je urednik "Heavy metala".
Serijal Invisibles se često navodi kao jedan od najkontroverznijih, a svakako i najboljih. Stvarao ga je od 1994. do 2000. godine. Serijal je prošao i kroz nekoliko cenzura i korenitog menjanja Morisonovih ideja. Stvari se još više komplikuju Morisonovim tvrdnjama da su mu deo priče ispričali vanzemaljci koji su ga oteli tokom puta u Katmandu. Ono što je izvesno jeste da se tokom rada na serijalu Morison razboleo, što je pripisao psihičkom iscrpljenošću i neumerenim korišćenjem magije (!). Da, to je Morison.
Sve ovo ne bi imalo značaja, da Invisibles nisu suštinski genijalan serijal. Na mahove konfuzan, kao i ostatak Morisonovog opusa, ali uglavnom sjajno ispripovedan i sa snažnom porukom. Pitoreskna grupacija antiheroja uz pregršt pojava kao što su put kroz vreme, vudu magija i astralne projekcije, dominiraju opusom u morisonovskom stilu, ne krijući disfunkcionalnost, kako ličnu tako i sveta koji ih (nas) okružuje. Kao i svi dobri stripovi, Invisibles postavlja daleko više pitanja nego što daje odgovora, i u tome je njegova čar.

# Moebius: Inside Moebius
Bez dileme, takozvani „papa stripa“ predstavlja jednu od najvažnijih pojava u devetoj umetnosti dvadesetog veka. Žiro, Žir ili Mebijus, pod kojim god da se potpisom nalaze radovi ovog svestranog umetnika, čija imaginacija često pomera granice devete umetnosti, njegova ostvarenja se zasluženo smatraju delima koja definišu mogućnosti i potencijale stripa. Tvrdokornim vesternom Bluberija ili fantazmagoričnim pejzažima kojima jezdi Arzak, ili pak neprobojnom cikličnošću poniranja Džona Difula u jezero kiseline u Inkalu, Mebijus je tvorac brojnih svetova. Beogradska izdavačka kuća Darkwood se u partnerstvu sa Čarobnom knjigom upustila u objavljivanje dela njegovog opusa koji je nastao u formi mebijusovskog stripa, odnosno Hermetičke garaže, Arzaka i sličnih ostvarenja, i nadamo se da će u taj opus ući i ciklus Edene. Ipak, ono što obično izmiče u svim sličnim izdavačkim poduhvatima, jeste kolekcija od šest albuma koje je Mebijus stvarao dvehiljaditih, u suton svoje karijere, dok je već sneno dremao na tronu stripskog boga. Reč je, naravno, o kolekciji pod nazivom Inside Moebius, odnosno Unutar Mebijusa. Ovaj teško nabavljiv opus nije objavljen čak ni na engleskom, iako postoje naznake da će uskoro i do tog izdanja doći. Inside Moebius je upravo to što naslov i nudi – strip-retrospektiva i introspekcija samog umetnika na preko 600 stranica. Mebijus je u ovom delu, predstavljajući sebe kao starca u kome još tinja žar koji ga je vodio tokom višedecenijske karijere, kroz filozofsko-satirično-avanturističku simbiozu proveo svoj alter-ego kroz svoj celokupni opus. Suočavao je sebe sa svim likovima koje je ikada nacrtao, na pozornici mitske Pustinje B, rezervisane za njegove snove i projektovane kroz veliki broj dela, i upustio se u katkad bolan i još češće humorističan proces samospoznaje. Mebijus unutar Mebijusa, iza maske Mebijusa, niza neprekidnog poput Mebijusove petlje ili beskonačnih babuški, otkrivamo na koliko je sve načina umetnik razbio svoju ličnost na sitne deliće, i svaku od njih evoluirao u junake stripa.

# Ed Brubaker i dr.: The Immortal Iron Fist
Ciklus Iron fista realizovan pod komandnom palicom Eda Brubakera često se smatra najboljim opusom o ovom Marvelovom junaku. Netfliksova serija je sveže postavljena u ponudu, ali je naišla na mlak prijem kod kritike i fanova. Za razliku od nje, Brubakerov Iron fist je jednoglasno ovenčan slavom. I sa razlogom. Avanture Denija Renda koje je ispripovedao Ed Brubaker su nabijene mistikom, akcijom i kontemplativnim segmentima koji zadiru u istočnjačku filozofiju koliko i dekonstrukciju superherojske uloge u modernom stripu. Posebno je očaravajuć segment The Seven Capital Cities of Heaven, koji Renda vodi kroz multiverzumski turnir sa neslućenim posledicama.  

# Džejson Aron / R. M. Gera: Scalped
Rajko Milošević Gera se saradnjom sa Džejsonom Aronom na serijalu Skalpirani (Scalped) definitivno vinuo u džet-set svetskog stripa. Oprobani tandem trenutno radi na serijalu Goddamned, prepotopskoj priči o ljudskim gresima i Kainovom prokletstvu. Skalpirani se odigravaju u indijanskom rezervatu, u moderno doba, i kroz autentičnu vestern naraciju oslikavaju svu bedu, jad i očaj nekada ponositog naroda Sijuksa. Akcenat je na Dašijelu Zlom Konju, povratniku u rezervat Ruža prerije, i poglavici Crvenoj Vrani, koji je nekadašnje buntovništvo i borbu za ponos Sijuksa zamenio ambiciji ka zgrtanju novca. Odmotavajući klupko zavera i zločina, Aron i Gera zadiru u sve kutke indijanskog rezervata, otkrivaju lepotu na neočekivanim i zaboravljenim mestima, a pronalaze trulež tamo gde prividno cveta progres. Pravo je čudo da je ovakav serijal uopšte štampan tamo gde se većina još nije suočila sa genocidom nad Indijancima, a još više zaprepašćuje da je stekao ovoliku popularnost. Možda još ima nade. Gerin crtež u Skalpiranima je osvojio svet, i privukao pažnju Kventina Tarantina koji mu je poverio strip-adaptaciju Đangove osvete. Ali, još nije osvojio Srbiju. Verni fanovi i poznavaoci stripa godinama lamentuju nad ovim delom i priželjkuju domaće izdanje.

# Magnus: Milady nel 3000
Magnus je više od Alana Forda i Družine od vješala, po čemu je prevashodno poznat domaćoj publici. Veseli četvrtak je nedavno objavio Teks: Dolina terora, poslednji strip koji je Roberto Raviola aka Magnus Pictor Fecit napravio pre svoje prerane smrti 1996. godine. I stvarno je reč o maestralnom delu, koje je nastajalo sedam dugih godina, tokom kojih se Magnus borio sa Dolinom koliko i sa bolešću. U Italiji fanovi pamte Magnusa po mnogo većim ostvarenjima od Grupe TNT i Grunfovih krilatica, bez obzira koliko to kod nas blasfemično zvučalo. Jedno od takvih ostvarenja je nesvakidašnja SF-špijunska-erotska-opera o dalekoj budućnosti ljudskog roda – Milady nel 3000. Četiri kratke epizode iz 1980-1984, sa ukupno 62 stranice o grofici Pauloniji Romani Zumo, pršte od ekplozivnosti, erotike i Magnusovog crteža na vrhuncu slave. U periodu od 20 godina, od Alana Forda do smrti, Magnus je ispunjavao stranice najrazličitijim crtačkim eksperimentima i kretao se širokom paletom motiva. Milady nel 3000 se među njima ističe fuzijom svega što je Magnus pokušavao da ostvari. Strip je svojevremeno objavljen i u „Heavy metalu“, ali u Srbiji, kao i ostatak opusa Roberta Raviole – nije.

# Kalen Ban / Tajler Kruk: Harrow county
Autorski dvojac iza imena Harrow county je pokrenuo serijal 2015. godine za Dark Horse, i kraj se još ne nazire. Ali je već na pomolu TV serija. Harrow county je stoprocentni gotički horor koji se odigrava u prividno mirnom seoskom ambijentu. U Harrow county pak ima svega. Serijal počinje spaljivanjem veštice i kanonskim prokletstvom poslednjim njenim dahom. I to je samo početak. Slede tajne i mistična čudovišta u obližnjoj šumi, plamteći duhovi i odrani dečak koji vreba u mračnim ćoškovima. A u središtu događaja je jedna devojčica. Autori vremenom otkrivaju kompleksnu mitologiju bića na koja se nailazi, uz pregršt preokreta i saznanja koja iz korena menjaju prvobitne predrasude o njima. Nakon Darkwoodovog Lokota i ključa, zaokruženog početkom prošle godine, koji je ukazao na sklonost domaće publike za srodnu tematiku, možda je vreme za još jedan serijal, sa još otvorenijim horor elementima i sličnom hipnotičkom privlačnošću. Svakako je reč o jednom od najzapaženijih horor serijala u Americi.

# H. G. Osterheld / F. Solano Lopez: El Eternauta

Sudbina Hektora Germana Osterhelda, najvećeg scenariste argentinskog stripa, je više nego tragična. Čoveka koji je velikim delom obeležio strip-renesansu u Argentini tokom pedesetih i šezdesetih, i sarađivao sa nekim od najvećih imena stripa, poput Alberta Breće i Huga Prata, početkom 1977. su oteli pripadnici vojne hunte. Ne zna se tačan datum Osterheldove smrti, niti sudbina njegove četiri ćerke. Kao i ostalih 20.000 desaparecidosa, žrtava vojnog režima, u nekom trenutku je bačen iz aviona iznad Atlantika. Iza njega su ostala brojna renomirana dela devete umetnosti, od kojih je kod nas izuzetno poštovan Mort Cinder, koji je izlazio u „Stripoteci“. Ipak, njegovo u svetskim razmerama najpoznatije delo, Eternaut (1957), nikada nije objavljen u Srbiji. Fibra iz Zagreba jeste objavila Eternauta, ali i dalje izostaje izdanje na našem jeziku i za naše tržište. A Eternaut je ujedno i najrenomiraniji strip-klasik sa ovog spiska, i to sa dobrim razlogom. On je višeznačno kulturno blago i oda ljudskom rodu. Priča se kreće u cikličnim okvirima, pripovedana iz usta Putnika kroz večnost, Eternauta, Huana Salva, koji Osterheldu pripoveda priču o vanzemaljskoj invaziji koja će se odigrati za koju godinu za autora, odnosno u prošlosti naratora. Huan Salvo sa mukom pripoveda epopeju - o smrtonosnom snegu, talasima invazije vanzemaljskih bića, potrazi za svojim najmilijima, i o otporu po svaku cenu. I ta ideologija otpora, kao i požrtvovanost  kojom je obdario svoje likove, su ga i odveli u smrt dve decenije kasnije. Eternaut je snažan i potresan strip, čija slojevitost seže daleko više od petparačke definicije SF žanra sa vanzemaljskom invazijom. Murali i stensili Huana Salva u skafanderu, sa puškom preko ramena, kakvi se mogu naći na ulicama širom Buenos Ajresa, svedoče o duboko ukorenjenom značaju Eternauta za Argentinu, ali i čitav svet.

(Nastaviće se)

Nikola Dragomirović



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

10 najčitanijih

Arhiva