Sinoć (4.5) je po drugi put u roku od mesec dana u Srbiji nastupio bend za koji važi da je postavio temelje čuvene grčke stoner scene, na kojoj su se kasnije izgradila imena poput 1000Mods i Planet of Zeus.

Nighstalker su, nakon novosadskog koncerta u aprilu, stigli i u prestonicu, gde su nastupili u klubu Doma omladine Beograda. Početak koncerta bio je zakazan za 22 časa, ali je kasnio nekih 10 do 15 minuta, što nije strašno, ali me je iznenadilo, s obzirom na to da je organizator MH Concerts tačan kao sat. Ljudi nije bilo mnogo, ali je barem klub delovao polupuno. Organizator je, izgleda, naučio bitnu lekciju kada se u velikom prostoru kao što je novosadski Quarter na koncertu ovog benda pojavilo osamdesetak ljudi.

Instrumentalni deo benda nakon ovog malog kašnjenja izašao je na binu i počeo da svira, a nekoliko trenutaka kasnije pojavio se i Argy, vocal benda i vizuelni dvojnik Roberta Planta, u svojoj upečatljivoj support your local pornstar majici. 


Od samog starta pa sve do kraja ovaj bend je bio melem za uši. Iako na samoj stranici benda piše da ne pokušavamo da smestimo Nightstalker u bilo koji žanr, inače ćemo ih gadno naljutiti, mnogi ih klasifikuju kao stoner i taj stoner se u njihovoj muzici veoma dobro čuje. Ono što se takođe dobro čuje i sa tim istim stonerom čini odličnu kombinaciju je čist rokenrol zvuk, koji se čuje kako u vokalu, tako i u pojedinim gitarskim deonicama. Toliko smo žanrova razvili poslednjih decenija da često zaboravimo koliko dobro zvuči tipični rokenrol u svojoj osnovi. Muzika ovog benda osvaja, njeni melidočni rifovi i ritam koji pokreće uvlače se u glavu slušaoca i nikada je ne napuštaju.

Iako ne tako brojna, pulika je ove večeri bila odlična. Argy između pesama nije razgovarao sa publikom, ako izuzmemo tu i tamo izgovoreno hvala. Taj razgovor nije bio ni potreban, jer je publika odlično reagovala na samu njegovu energiju i svaki pokret koji je tokom koncerta napravio. I što je više ljudi odlazilo kako bi stiglo na prevoz, to je onaj ostatak postajao življi i bolje reagovao na bend. Na kraju je ostala mala, ali odlična ekipa, pred kojom je bend završio koncert i koja je Nightstalker pozvala na bis i pre nego što su napustili binu.

Tokom bisa, ovaj bend je odsvirao jednu pesmu i to onu tokom koje je publika najglasnije pevala i koja je ubrzo nakon što je izdata, pre četiri godine, postala svojevrsna himna ovog sastava. U pitanju je melodična Children of the Sun, koja je bila kao stvorena za završetak ovog koncerta.

Nakon što sam konačno čula Nightstalker uživo, još više mi je žao što nisam bila u mogućnosti da odem da ih slušam i u Novom Sadu, jer mi dva koncerta ovog benda u roku od mesec dana nikako ne bi bilo previše.

Jelena Ostojić