Dan u kojem je duvala prva jesenja košava nije bio baš najpogodniji za koncert na otvorenom. Međutim, letnja koncertna sezona je morala biti zatvorena, pa je pomalo radila nada da će fakultetski zidovi koji okružuju čuvenu baštu KST-a barem malo ublažiti vetar.
 
foto: HC arhiv
Čin zatvaranja bašte započeo je prvi i jedini beograski ska bend - Samostalni Referenti. Oni su veterani ovog događaja, jer im je ovo bilo sedmo zatvaranje.  Njihov nastup bio je odlično zagrevanje u svakom smislu: i za sledeće nastupe, ali se i skakanjem borilo protiv zime. Skakavac, glavna atrakcija benda, ovog puta nije bio u stanju da đuska. Zvanični razlog je povreda noge, a one nezvanične nisu hteli da nam otkriju. Definitivno je falio taj momenat jer je na svim koncertima Referenata uptavo to ono što privlači najviše pažnje. Publika se odlično zabavljala uz hitove ovog benda, ne obazirući se na hladnoću, dok je prostor bio solidno popunjen. Atmosfera je bila odlčna i veče je obećavalo. Bend je svoj nastup zavšio u proširenom sastavu. Na bini im se pridružio KST hor, te su zajedničkim snagama i glasovnim mogućnostima izveli poslednju pesmu.

Nakon kraće pauze, na binu su se popeli hedlajneri večeri. Bašta je bila polovično puna, što i nije tako loše,  s obzirom na vremenske (ne)prilike i činjenicu da je isto veče bilo više dobrih svirki u gradu i van njega. Kanda kodža i Nebojša su odlučili da ove večeri publici pruže šansu da se đuskanjem zagreje, te su mahom svirali brže stvari. Oliver ovog puta nije mnogo pričao između pesama, što je definitivno ostavilo neku prazninu jer smo svi navikli na te pričice, ali je zato bilo više vremena za muziku. Upravo uz pomoć nje smo prošli kroz pijanost, psihodelije, prekide stvarnosti, kafane i rokenrol. Nebo je sišlo u grad i, kao i tokom svakog drugog koncerta KKN-a, odvelo nas sa sobom u neki drugi univerzum. Uprkos mojim nadanjima, nije bilo prilike da psihodelije kulminiraju uz Šta s' to poj'o? Ali dobro, na koncertima ovog tipa i ne možeš da čuješ svaku pesmu koju voliš. Pogotovo ako, kao ja, voliš sve. Nastup je jednostavno proleteo i definitivno ostavio publiku željnu još specifičnog zvuka Kanda kodže i Nebojše. 
 

Nakon ovoga, veći deo ljudi je ili otišao kućama, ili u klub KST-a. Ne krivim ih, s obzirom na to da je prošlo tri ujutru i da je hladnoća već postala nepodnošljiva. Međutim, dobar deo ljudi je ostao da podrži E-play. Neke je veoma dobro grejao alkohol, dok su drugi đuskanjem oterali zimu. Poslednji put kad sam slušala ovu ekipu, svirali su na Banovom brdu u sred bela dana. Taj koncert je karakterisao veoma lagan aranžman pesama, s obzirom na to da su urađene za klavir, koji je svirao Matija Dedić. Ovog puta mi je veoma prijalo da čujem sirovi, žestoki zvuk ovog benda, sa Majinim karakterističnim, snažnim bas deonicama. Nastup su otvorili novim singlom za koji je snimljen i spot, a nosi naziv Heroj. Od samog starta, pa sve do završetka nastupa bend je imao jasnu i glasnu podršku publike. Iako su nastupali poslednji, pa je samim tim ljudi bilo daleko manje, to se nije osetilo i atmosfera je bila  i više nego odlična. Najtraženija pesma od strane publike je bila Ljubica, dok se, očekivano, najbolje đuskalo uz Divan dan.

Ovo je prvi put da mi program otvaranja ili, u ovom slučaju, zatvaranja bašte KST-a u potpunosti odgovara. Kompletno veče je bilo sjajno, svaki bend je održao odličan koncert i atmosfera se popela visoko na lestvici. Sad nam preostaje da uživamo u klupskim svirkama dok se uz neki dobar lajnap ponovo ne otvori letnja koncertna sezona.

Ostojić Jelena