Drugo i završno veče prvog Rokanje festivala, smeštenog među zidine koje u sebi nose komad istorije, između ostalih izvođača obeležio je i sastav Lollobrigida. Pre nekoliko godina, ovaj bend je na jednom sajtu opisan kao „najšljokičastiji hrvatski electro bubblegum” sastav. To je upravo ono kako sam ih doživela kada sam ih ugledala. Bilo je energično i vrcavo. Electro pop žvaka za ukusom jagode. Mislim da im uplivi u druge žanrove uz pomoć trube i harmonike u pojedinim pesmama nisu trebali, jer ubacivanje tog balkanskog melosa na neki način ruši utisak koji su izgradili svojim ranijim pesmama. Sve u svemu jedan simpatičan nastup, malo više okrenut ka ženskoj publici.
 
 
Atmosfera je prešla na pankerski nivo i pre izlaska Goblina. Publike je bilo manje nego što ih inače bude na koncertima šabačkih pankera. No, kao što sam i očekivala, to nije previše uticalo na atmosferu. Publika nije bila smorena kao onomad na Uskršnjem rok maratonu u Šapcu. Golub i ekipa su, kao i svaki put do sada, na binu izneli dobro raspoloženje i tople reči srca punog ljubavi. To se danas i te kako računa. Tokom celog koncerta je pivo letelo, a šutke tutnjale. Pevalo se iz srca, na sav glas. Možda je ljudi bilo manje i to pevanje se nije orilo kao kad Goblini popune ceo prostor, ali nije bilo ništa manje srčano. Deca iz komšiluka sve češće glasno, horski pevaju o tome da nisu nevidljiva. Bend je, naravno, pozivan na bis, ali su momci odbili da sviraju tako „tiho”. Kako je Golub izjavio, tiho sviranje je za bendove poput Ortodox Celts-a, koji znaju da sviraju, a potrebno je dosta buke da pokrije njihovo brljanje. Ovo je rezultiralo eksplozivnim krajem. Publika je bend ispratila konstantnim ovacijama.
 

Nakon nastupa Goblina, prostor se vidno ispraznio, te je pančevački Iskaz svirao pred svega tridesetak ljudi. Međutim, to nije uspelo da pokvari provod bilo kome, te se uz crossover ovog benda skakalo neumorno. Momci su bili puni energije, što je automatski pokretalo i publiku. Posmatrajući od nazad, ta grupica ljudi koja je ostala da sluša ovaj bend se mnogo dobro provodila. Lično mi leži samo nekoliko pesmaa ovog benda, ali uvek ih je dobro čuti uživo, zbog koliline energije koju bend nosi.

Rokanje je s muzičke strane proteklo odlično. Gledano sa strane publike, bilo je veoma konfuzno, ljudi nisu znali da li se ulaz plaća ili ne. Negde su puštali besplatno, bez karte ili pozivnice, a negde te terali da kupiš vip kartu da bi ušao. Mislim da je zbog toga sinoć bilo manje publike. Svakako, ovo je tek početak, ovaj festival je dobro osmišljen i ima vremena za popravni.

txt: Jelena Ostojić
foto: Jovan Mihajlović