Izdavač: Arena Home Video, 1978.
Režija: Joseph Kuo
Gl. uloge: Lieh Lo, Carter Wong, Jack Long, Mark Long

Radnja:

Učenici Lei Ping škole borilačkih vještina zaustavljaju napad dvoje plaćenih ubojica na starca i djevojku. Ubojice, iako pobijeđeni, najavljuju osvetu cijeloj školi, koja je pružila utočište napadnutima. Osveta dolazi brzo i nenadano, u vidu dvojice zlih kung-fu majstora: Ti Wu Chiena i Tien Wu-Singa poznatih pod imenom Chin Ying Chiefs. Oni savladavaju i ubijaju samog šefa škole, njegovog prvog zamjenika, kao i starca zbog kojeg su prvenstveno i došli u sukob sa školom.
Vodstvo škole je ostalo na najstarijem učeniku koji traži od svoje sabraće da se zakunu da će jednog dana osvetiti svojeg pokojnog učitelja. Školu sele u pećinu dok njihov novi učitelj vježba borilačke vještine u nadi da će uskoro pobjediti Chin Ying Chiefse, koji su skoro nesavladivi jer je jedan od njih vrhunski majstor borbe oružjem dok drugi kao majstor Tai Qia nema ranjive točke na tijelu.
Nakon početnih neuspjeha, naš junak, služeći se trikovima uspijeva savladati Ti Wu Chiena probadajući ga mačem. Ostaje mu "samo" Tien Wu-Sing, kojeg ne uspijeva pobijediti već umire u dvoboju s njim. Vodstvo sad pada u ruke drugom najstarijem bratu koje je prethodno bio kažnjen s tri godine zabrane treniranja jer je bio taj koji je započeo kavgu sa plaćenim ubojicama. Iako jako srčan, ni on ne uspjeva pobjediti zlikovca, već biva ranjen do te mjere da mu doktor zabranjuje daljnju kung-fu praksu. U ovom trenutku učenicima Lei Ping škole postaje jasno da služeći se konvencionalnim načinima neće uspjeti pobijediti Tien Wu-Singa, koji navodno ima jednu ranjivu točku na tijelu, ali oni je tek trebaju otkriti....

Osvrt:

Redatelj ovog filma, Joseph Kuo, svoju je dužnost u životu obavio režirajući najbolje kung-fu filmove ikad: 18 Bronzemen, 7 Grandmasters... pa i ovaj uradak. Možda sama radnja filma ne odaje da je riječ o nesvakidašnjem djelu u honkoškoj kinematografiji, ali vjerujte mi na riječ da je ovo jedan od najboljih kung-fu filmova ikad snimljenih. Izvrstan odabir glumaca, ponajprije Carter Wonga i Lo Lieha u uozi Chien Yieng Chiefsa, samo je doprinjeo konačnom dojmu kojeg jedino ruše sinhronizirani glasovi upravo ovih glumaca... majke da se najebem onome tko je to napravio. Zajeb'o je pola filma s tim. Iako sam bio prethodno upozoren da Carter Wong ovdje ima nasnimljen užasno smiješan glas, kada je Lo Lieh progovorio pomislio sam da je riječ o zabuni, jer se u tom trenutku činilo da glas ne može biti gluplji od njegovog. Na odgovor sam morao čekati kojih 15-tak minuta jer Carter Wong uporno šuti na samom početku filma. Onaj trenutak kada je Wong progovorio, ja sam pao sa stolca i u boli od pada shvatio da nije riječ o zabuni. Katafakingstrofa. Tako visok i glup glas u tako velikom neskladu s njegovom strašnom pojavom nitko nije mogao očekivati. To je toliko neopisivo glupo da se ne da riječima opisati.
Svi ostali segmenti filma su naprotiv savršeni, prekrasno koreografirane borbe, upotreba nekih ezoteričnih oružja, a ponajviše činjenica da film nema jednog heroja, već kroz cijelo njegovo trajanje svjedočimo neuspjesima raznih boraca u borbi protiv zla, personificiranog u Carter Wongu kao Tien Wu-Singu - savršenom borcu kojeg pozitivci kroz cijeli film pokušavaju pobijediti da bi na kraju uspjeli, ali u bukvalnom smislu, na jedvite jade.

Tomac