Prvo veče – 7.7.2016, Novi Sad – Petrovaradinska tvrđava


Prvo festivalsko veče ovogodišnje Exit magije ljubiteljima gitarskog zvuka imalo je šta da ponudi. Vođen primarnom ljubavlju prema ovom instrumentu i žanrovima čija je baza u istom, sa ulazne kapije br. 1, uputih se na Explosive stejdž. Nisam stigao da ispratim Repetitor koji je u tim trenucima osvajao ušne školjke slušaoca ispred Glavne bine, no sudeći po reakciji publike koja se čula daleko od mesta ’’zločina’’, užitak se mogao naslutiti.

Na Explosive-u rokala rege-hard core atrakcija iz Velike Plane, bend The Socks. Ovu četvorku, rodno ravnopravnu (sestre bliznakinje za gitarom i bunjem, pevač i basista), sam već imao prilike da slušam i o njima pišem, na To Be Punk Festivalu, prošle kalendarske godine. Hardcore/rege u maniru Bad Brains-a. Iskreno, pevač i likom i delom podseća na HR-a, ali daleko od toga da je bend samo kopija svojih američkih kolega. Svoj set od pola sata su izrokali baš kako treba i ekipa ispred bine je mogla da uživa.


Sledeći bend na istoj bini, bili su Mitisers-i. Bend koji polako poprima status kultnog, imao je priliku da svoje znanje prikaže, sada već daleko brojnijoj publici. Dok su prvi taktovi Mitisersa zvukom zauzimali prostor Explosive-a, moja malenkost i moj mlađi kolega Jovan, intervjuisali smo Anti-Flag, odnosno bubnjara Pat-a. No, nakon što se prijatni desetominutni razgovor sa Pat-om završio, mogli smo i svojim očima da vidimo Mitisers predstavu. Hit je hit stizao pa su se mogle čuti stvari poput ’’Ljuba nije straight edge’’, ’’Royal Drinkers’’, ’’Oči su se navikle na mrak’’ itd. U jednom momentu ekipa iz Inexovog cirkusa, koja je zadužena za bravure na štulama na ovogodišnjem Exit-u, ušetala je među dobro ljudstvom popunjeni prostor Explosive bine i dala dodatni šmek već odmakloj predstavi sa bine. Pevač Ilija je par puta uzviknuo ’’Panduri u civilu’’, i ostavio publiku u paranoji, istom rečenicom i zatvarajući njihov nastup.


I dalje smo na Explosive-u. Od 23:10 na binu se penju prvi strani gosti te večeri, australijski irci The Rumjacks. Sa prvim tonovima krenula je žurka u publici. Nisam neki preterani fan irskog panka, ali moram da priznam i odam poštovanje momcima na veoma kvalitetnom nastupu i umeću u pravljenju fenomenalne žurke. Doslovno je svaki čovek ispred bine đuskao dok su momci objašnjavali kako se na irskom kaže pank. Najveća ludnica u publici nastala je tokom pesme ’’Jolly executioner’’ i njihovog najvećeg hita ’’An Irish Pub Song’’, kojom su se i oprostili od publike uz vatromet koji je u vreme njihovih poslednjih irskih tonova za ovogodišnji Exit osvajao nebo iznad Main stage-a. Vrlo kvalitetan, zabavan i veseo nastup momaka iz Sidneja.


Nakon njih na istu binu izlaze Anti-Flag. Bend koji je svojom pričom, muzikom i pristupom osvojio simpatije milionskog auditorijuma. Ovo je jedan od bendova zbog kojih se kupovala karta za Exit i koji je napunio celokupni prostor Explosive stage-a. Momci iz Pitsburga se nisu libili da u startu krenu sa hitovima pa je prva pesma bila ’’Press Corpse’’. Sa prvim rifovima je krenuo i haos u publici. Pogo ples nije stajao od prve do poslednje pesme, doslovno. Pesma ’’Fuck Police Brutality’’, koju je pratio i uvod koji je Chris No.2 ispričao publici, a radi se o tome da u Pitsburgu u proseku 3 lica stradaju od policijskog nasilja na dnevnom nivou. Usledili su ’’Fabled World’’, ’’Turncoat’’, ’’Sky is falling down’’. Na potonjoj se dogodio i incident u publici. Naime, nekim ljudima ni znak precrtanog nacističkog simbola, kukastog krsta, na ulazu u festivalski prostor ništa ne znači, pa su ljudi zdravog razuma i humanog stava primorani da reaguju na ovakav vid političke bolesti. Naravno, Anti-Flag je odmah prestao da svira i kada su se uverili da je sve u redu sa ljudima iz incidenta, nastavili su dalje. Pesma ’’All of the Poison, All of the Pain’’ je dala publici nešto nesvakidašnje. Prvo je uvod bio u znaku borbe protiv seksizma, rasizma i homofobije, a zatim je usledio ’’call and response’’ momenat kada je basista Chris No.2 pozivao publiku da na njegovo ’’One, Two’’, svi uzvratimo sa ’’One, Two, Three, Four’’. Takođe, momenat koji je obeležio ovu pesmu, a i ovaj nastup, jeste onaj kada je opet Chris zamolio publiku da čučne i na njegov znak skoči što više može, što se i dogodilo. Najveći circle pit, opet na inicijativu sa bine se dogodio na pesmi ’’This Machine Kills Fascists’’. Ovaj circle pit bi možda mogao da osvoji tron najvećih circle pitova na Exitu, ili makar da deli pobedničko postoje sa onim Suicidal Tendencies-a iz 2012. sa Main Stage-a. Još jedan od zanimljivih momenata iniciranih od članova benda jeste momenat kada je Chris predložio da se dvoje najbližih ljudi u publici rukuju i upoznaju. Pala je i jedna obrada i to starog dobrog The Clash-a, stvar ’’Should I stay or should I go’’. Pretposlednja pesma ’’Die For Your Government’’, je ponovo proizvela abnormalno veliki pogo, a na istoj su se basist Christ No.2, koji je, kako možete pročitati, totalno preuzeo ulogu frontmena, i Pat bubnjar našli u publici, sa sve instrumentima. Odatle su počeli, a na bini završili poslednju njihovu stvar za večeras ’’Power to the peaceful’’. Definitivno jedan od najboljih nastupa u celokupnom Exit istorijatu.


Gitara je nastavila da dominira Explosive stage-om, ali sam se ja izmestio na drugi najveći stejdž Exit festivala, Fusion. Tamo sam imao prilike gledati riječki sastav Urban & 4, na čelu sa Damirom Urbanom, koji se za ovaj nastup obukao u crnu odoru, nalik na mantiju. Dobar deo naših čitatelja i čitateljki znaju o kome i o čemu je reč, no za one koji to ne znaju, reč je o veoma dobroj riječkoj rock, odnosno alternative rock grupi. Nažalost, ovaj interesantni i veoma kvalitetni nastup nije bio propraćen kvanititativno u meri u kojoj su momci zaslužili. No, broj ljudi u publici nije predstavljao problem ekipi da udeli svoj maksimum i da se dobro zabavi na bini. Riječani su svirali oko 10-ak numera, od kojih su najburniju reakciju izazvale ’’Budi moja voda’’, ’’Priđi mi bliže’’ (na kojoj je Urban pozvao nekoliko devojaka da mu se pridruže na bini i da je zajedno otpevaju) i, njihov najveći hit ’’Mjesto za mene’’ koji su svi ljudi u publici zapevali zdušno i srčano. Damir se oprostio stisnutom pesnicom na slepoočnici i ostavio svoj ansambl da još malo izvodi bravure na svojim instrumentima kojima su tokom celog nastupa bacali ljude u trans i ostavljali nas bez komentara.

Main Stage je bio sledeća destinacija gde sam tačno stigao da čujem poslednju numeru Ms Dynamite, ali i ceo nastup DJ Hype-a, koji je usledio potom. Publika se ludo izđuskala u njegovih sat i 15 minuta propraćenim party MC-jem koji je dodatno dizao atmosferu i čije ime mi je nažalost nepoznato. DJ Hype je inače drum’n’bass i jungle DJ, koji je vlasnik najpoznatije dnb obrade svevremenskog hita grupe Fugees ’’Ready Or Not’’, uz koju se dogodilo i najveće veselje među tada već malobrojnim narodom koji se nalazio ispred Main Stage-a.

Za kraj ove muzički plodne večeri u 4:45, noge su me ponovo odvele na Fusion Stage, a bend zbog koga sam se vratio bile su legende novosadske i srpske rock muzike – Obojeni Program. Oni su nas u svojih 45 minuta repertoara provozali kroz svoj celokupni muzički opus. Stotinak ljudi ispred bine moglo je čuti ’’Dejvi’’, ’’Prijatelju kočnice ti ne rade baš sve’’, ’’ Svaka definicija gubitak je slobode’’, ’’Najbolji prijatelj’’ i, naravno, ’’Kad se nekom nečem dobrom nada’’. Obojeni program predstavlja jedan od najboljih i najkvalitetnijih domaćih sastava, što su i pokazali ovim nastupom. Obojica basista su na vrhunskom nivou, što bi se moglo reći i za bubnjara i gitaristu, dok je Kebra bio standardno interesantan. Žal ostaje jedino što je bilo manje publike, ali dobro... Sunce je uveliko svojim žutim zracim okupiralo nebeski svod i to je bilo to za prvi dan ovogodišnjeg Exit festivala.
Kompletnu galeriju pogledajte na našoj fejsbuk stranici.

txt: Nemanja Mitrović-Timočanin
foto: Jovan Mihajlović