Zoon Politikon – Pu, spas za sve nas



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Imao sam zadovoljstvo da upoznam momke iz benda. Njihova energija i optimizam su me oduvali. Kakve su im ličnosti, takvi su im i albumi – eksplozivni i sažeti. Publika je ovo najnovije izdanje sa nestrpljenjem očekivala, što je samo po sebi već uspjeh zbog posebno malog tržišta. Reakcije u prvim danima nakon objavljivanja su bile odlične, i više nego odlične. „Pu, spas za sve nas“ je EP. Bend je odlučio da ide na kartu objavljivanja kraćih izdanja jer, po njihovim riječima, albumi ne prolaze dobro. Odluka koja je diskutabilna i koja ima svoje dobre i loše strane. Kratkoročno gledano sigurno ima svojih prednosti. Dugoročno – vidjećemo. Ne kažem da ne može da uspije. Sasvim suprotno. Svjedoci smo da mnogi bendovi objavljuju vrhunske EP-eve, mada u pauzama između konvencionalnih albuma. Imaju ideju za jednu ili više odličnih pjesama ali nemaju dovoljno za cijeli album a ne žele da kvare atmosferu sa još par tzv „fillera“. Onda to što imaju oblikuju u jedan EP, i naprave mali ršum na sceni (sjetite se samo „GNR Lies“). EP je jedan vrlo razborit potez sa više benefita, ako je pametno iskorišten. Na kraju sve zavisi od samog benda, ne od dužine izdanja, količine pjesama itd.

Glavna tema „Pu, spas za sve nas“ je kritika društva. Tekstovi su izrazito minimalistički, pa je ponekad malo teže shvatiti „o čemu i o kome“. Razumijem minimalizam, ali bi im preporučio da razmisle o sitnijim korekcijama u tom dijelu njihovog stvaranja. Ipak, i pored toga, naslov kao „Izlizani Mozak“ ne ostavlja prostora za nedoumice, barem onima koji otvorenih očiju prate događaje u društvu. Sasvim je normalno da će mladi ljudi, na početku svog životnog i profesionalnog puta, biti buntovni, glasni i tražiti odgovore na ono što vide da ne štima, da zapinje i koči progres i njihove živote. Ko će ako neće oni? Dobro je za njih, a dobro je i za društvo u kome žive. Nadam se da ne moram da objašnjavam zašto ovo posljednje.

Stvar koju bih izdvojio je jasna, ali generična produkcija bez imalo emocije (koju pripisujem budžetu izdvojen za snimanje). Da je na ovo položeno više pažnje, siguran sam da bi audio užitak ovog materijala bio mnogo veći. Nije da loše zvuči. Kažem da može mnogo bolje. Prebacivanje sa clean na distorzirani ton je dosta grubo urađeno, odnos instrumenata nije uvjek najbolji i zvuk bubnja pati od nedostatka tonova iz nižeg audio spektra. Sve su to sitni detalji na koje slušaoc ne obraća pažnju dok ne uporedi istu pjesmu snimljenu na dva različita načina. Onda razlika postaje očigledna. Moglo bi ministarstvo kulture malo da mrdne dupe i pomogne ove mlade i zaslužne umjetnike koji se trude i stvaraju mini paralelnu muzičku istoriju.

Meni je žao što je ovo izdanje kratko. Koliko god dobre bile, to su svega četiri nove pjesme, i peta „Želim“ koja je već objavljena kao singl i spot. Iskreno se nadam da će sledeće izdanje biti duže za barem dvije pjesme jer bend ima što da ponudi.

Nikola Franquelli



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

Najčitanije

Arhiva