Stigao je i taj dugo očekivani trenutak – večeras (26.1. u 22 časa na Fox televiziji) će fanovi iz regiona zvanično ponovo uživati u priči o možda dva najpoznatija FBI agenta sa malih ekrana dok se hvataju u koštac sa najbizarnijim slučajevima i najuvrnutijim događajima sklonjenim daleko od očiju javnosti. Skali i Molder se vraćaju, nakon trinaest godina pauze (ako ne računamo filmove, jer – ruku na srce – onaj posljednji i nije bio neki), spremni da još jednom progone istinu koja im uvijek izmiče „tamo negdje“.  Pratioci i obožavaoci sci-fi fenomena željno su odbrojavali dane u iščekivanju novih avantura koje potpaljuju nostalgiju i podsjećaju na period u kome termin „kvalitetan TV program“ nije bio apstraktan. Jer Dosije X je bio zaista to – jedan krajnje kvalitetan, zabavan i nezaboravan serijal koji će obilježiti generaciju.
 

Sa svojih devet sezona serija se igrala tematikom sci-fi horora o nepoznatom i svemu što vreba iz njegovog mraka. Pregršt priča, manje ili više povezanih, dočaravalo je opskurni svijet za koji malobrojni znaju a još manje njih se usudilo zaviriti u ponore straha i posmatrati nemani koje tamo egzistiraju. Takvi su i naši junaci – Skali i Molder, dva imena koja nikako ne idu odvojeno (kao Soni i Šer, Boni i Klajd, Goci i Žare), jer njih dvoje tek jedno pored drugog imaju kompletan identitet. U suštini suprotnosti, Skali i Molder upotpunjuju jedno drugo a njihov odnos postaje okosnica kompletne priče, paralelno sa paranormalnim istragama i istraživanjem kompletne pozadine vanzemaljske invazije. Molder je vjernik – on je ubijeđen u postojanje vanzemaljaca i njihovo pritajeno djelovanje na čovječanstvo. Njegovo viđenje stvarnosti u velikoj je mjeri podređeno traumi iz prošlosti (otmica sestre od strane vanzemaljaca), i Molder odrasta u uvjerenju da iza zavjese stvarnosti postoji nešto što nas posmatra i kontroliše. Skali je, s druge strane, skeptik. Ona je naučnik i ljekar koji uvijek teži da pobije Molderov entuzijazam (mada mi nije jasno kako ostaje skeptik uprkos konstantnim dokazima da nešto ne štima). Njih dvoje su vremenom postali prototip para sa malih ekrana, a njihova veza, u početku platonska, posebno prerasta u nešto više i kulminira rođenjem djeteta.

U toku devet sezona naša dva protagonista suočila su se sa najrazličitijim slučajevima, a kako je vrijeme odmicalo serija je mijenjala karakter, malo po malo se udaljavajući od „osnovne priče“ sa kojom je započela. Valjda je to prokletstvo dugogodišnjih serija – priča se jednostavno razrijedi, ponestane kvalitetnih ideja koje su bile zaštitni znak ranijih sezona. Mislim da se slično desilo i sa Dosijeom X – kontinuitet serije je iz godine u godinu varirao a svaka nova sezona donosila je sve više i više epizoda sumnjivog kvaliteta. Iako sam i sam veliki fan serije, teškog srca priznajem da je Dosije X, iako na kraju krajeva odlična serija, imao česte ispade i propuste u epizodama, i diskontinuiran kvalitet koji je obilježio par posljednjih godina emitovanja. Najbolje epizode iz serijala su zaista dragulji serijskog programa i televizije uopšte, sa razlogom obezbjeđujući Dosijeu X mjesto u istoriji i srcima publike. Međutim, kada uprskaju sa epizodom... uf, rijetko koja serija je znala toliko da zabrlja.

Najava novih epizoda izazvala je burne reakcije kod onih koji su Dosije X uzdigli da sci-fi pijedestal. Ipak, bilo je nemoguće a ne posumnjati u potrebu za nastavkom priče, što zbog toga što su se fanovi opekli 2008. kada je franšiza na kratko (i neuspiješno) vaskrsnuta iz sna, što zbog straha od nepomirljivih razlika između esencije Dosijea X i gledalaca koji su se dosta promijenili u posljednjih trinaest godina. Da ne spominjem i potencijalne nove obožavaoce koje je dosta teže impresionirati i osvojiti. Zbog toga sam sa određenom dozom skepticizma odgledao novu epizodu.

Prijatno sam se iznenadio kada sam vidio da su upotrijebili potpuno originalnu uvodnu špicu iz devedesetih, koja je definitivno jedna od najpoznatijih muzičkih tema od koje se ledi krv u žilama. Njoj prethodi kratak Molderov monolog koji rezimira ranije događaje. Po mom mišljenju suvišan, ovaj kratak osvrt na godine i događaje iza nas treba da podsjeti stare a u priču uvede nove, slabije upoznate gledaoce. Nova priča ne nastavlja tamo gdje smo ranije stali, već između ove dvije cjeline postoji vremenski period u kome su se Skali i Molder postepeno udaljili a njihova veza, od početka osuđena na propast, stvar je prošlosti. Molder se povukao od civilizacije, živjeći daleko od ljudi i stranaca. Skali je učinila (ne iznenađuje) potpuno suprotno i radi kao hirurg u velikom kliničkom centru. Kada u eri interneta i nikad većeg protoka informacija niknu novi dokazi o zavjeri koja traje decenijama, naša dva junaka ponovo će udružiti snage a Dosijei X se još jednom otvaraju. Prva epizoda je (ni ovo ne iznenađuje) bila puna oprečnih i kontradiktornih elemenata – sa pozitivne strane uspiješno je oživljena i dočarana fantastična hemija koju dijele Dejvid i Džilijen (samim ti Skali i Molder). Već u prvim zajedničkim scenama, bez i jedne izgovorene riječi, gledalac ni u jednom trenutku ne sumnja u istoriju koju njih dvoje dijele. Taj spontani odnos između glavnih glumaca je možda i najjači adut kojim raspolaže nova sezona. Interesantan je i nesvakidašnji pristup novim događajima i dočaravanju likova koji napokon napuštaju sopstvene karikature građene prethodnim sezonama – Molder počinje da sumnja u stvarnost i istinitost vanzemaljske aktivnosti, dok Skali pokazuje prve tragove vjerovanja u postojanje nečeg što se ne da objasniti. Takođe, vraća nam se i Pušač koji je preživio eksploziju i ponovo je tu da se suprostavi agentima Dosijea X.

S druge, negativne, strane javlja se upravo taj raskol između priče iz prošlosti i njene savremene interpretacije, jer mnogo se toga izmijenilo u posljednjih desetak godina. Sama priča oko vanzemaljaca, vlade i teorija zavjere možda (kažem, možda) neće naići na adekvatan odgovor od strane nove, mlađe publike koja nije odrastala sa prvobitnim sezonama. Ne sumnjam da će gledanost premijere biti astronomska. Međutim, ostaje mi samo da se nadam kako će dobijeni zalet biti adekvatna uvertira. Kako mi se trenutno čini, nove epizode biće slatki podsjetnik za dugogodišnje fanove koji će zbog ljubavi biti spremni da mnogo puta progledaju kroz prste – nešto na šta mlađi i nenaviknuti na Dosijeov diskontinuitet u kvalitetu neće moći.

Ingvar L