Malo stariji među čitaocima će se sigurno prisjetiti atmosfere koju su stvarali bendovi poput Atomskog Skloništa, Smak ili Time. Nisu oni izmislili ili patentirali taj zvuk, ali su posjedovali taj jedan poseban šmek koji ih je izdvajao od ostatka scene, i ovdje govorim o svjetskoj sceni. Danas, i pored nevjerovatnog broja bendova i šarenosti pravaca, vrlo malo bendova gaji ovakav zvuk i na pamet mi pada samo bend „The Sword“, a sada i Hrvatska ima da ponudi bend koji u najboljem svjetlu i tradiciji ga održava živim. Zagrebačka trojka evocira neka prošla vremena ali sa tako jako isčekivanim dahom i svježinom modernijih vremena i produkcije. Čak i klasična postava od tri člana je dobrodošla konfiguracija. Pjesme obiluju dobrom ritmikom i melodijama, bogate su dobrom atmosferom koja slušaoca prvo uhvati svojim dugim prstima a potom goni na ples, i naravno, adut je upravo pravac i stil koji se ne čuje neko duže vrijeme, ili barem vrlo sporadično, na široj balkanskoj sceni. Moram skrenuti pažnju na višeglasje. Nisam siguran da li su dva pjevača, ili jedan više puta snimljen, ali efekat je odličan i daje albumu njegovu karakterističnu atmosferu.

Posušajte pjesmu „Demon“. U jednoj pjesmi je sve ono što svi mi tražimo da čujemo, a tako malo puta i dobijamo od bendova. Tu je odličan ritam, na refrenu melodija koja obara, kratka ali efektna solaža podjeljena u nekoliko sekcija i to sve u nešto malo iznad 3 minuta, taman koliko je potrebno da se stvori mala audio bomba.

Predviđam veliko interesovanje za album, bend i žive svirke, ali sam skeptičan oko karijere. Naime, prošla su vremena kada je rokenrol mogao dobro da živi isključivo od Hrvatskog tržišta, ili Srpskog, ili Slovenačkog … Nije ovo patetična nostalgija, već preka potreba! Potrebno je da se nađe izdavač(i) koji će ponovo obuhvatiti scenu od Triglava do Vardara. Ko će slušati rokenrol na slovenačkom, hrvatskom, srpskom, crnogorskom ili makedonskom jeziku? Osim Rokera iz navedenih zemalja i dijaspore, niko, i zato je imperativ da se PONOVO oformi globalna balkanska scena. Ko zna – možda upravo Otrovna Kristina udaraju temelje istoj ovim obećavajućim albumom.

Nikola Franquelli