Priče o spotovima (4): Mikri Maus (Ciggie Smalls) – Ganferska sapunica
Helly Cherry
Ako ste mislili da je identičan svaki reperski spot u kojem se pojavljuju skupa kola, još skuplje starlete, droga i oružje, muzički video za Mikrijevu pesmu „Ganferska sapunica“ će vas iznenaditi.
Ovaj spot je primer kako su ideja i sadržaj mnogo važniji od produkcije, budžeta i tehničkih odlika snimka. U rep kulturi postoji ta opsednutost poziranjem ispred markiranih automobila i repovanja u kameru, pa tako svaki spot iz ovog muzičkog žanra liči jedan na drugi, kako na svetskoj rep sceni, tako i na našoj. Ti spotovi su prilično šablonski, uvek vidite slične kadrove, akteri se ponašaju na isti način, ne postoji neka koncizna priča, već je ceo sadržaj podređen ego-manijačkom isticanju repera i njegovog kulta.
U Mikrijevom spotu postoje sve te zakonitosti i očekivanja, ali smeštene u kontekst video igre one dobijaju i parodijsko značenje. U prvih 25 sekundi spota evocijaru se uspomene na stare igračke konzole u kojima ste ukucavali komande, a onda imamo direktan prelaz na okruženje iz Ge-Te-A („Grand Theft Auto“), najpoznatije video igre sa kriminalističkom tematikom. Svaki prosečan „gejmer“ zna za GTA serijal i sva njegova značenja u popularnoj kulturi, a uvek postoji i neka lična veza sa ovom igricom. Smeštajući radnju spota u okruženje video igre, reditelj videa direktno utiče na te emocije koje imamo kao igrači, a u isto vreme aktivira i naša očekivanja i znanja koja imamo o toj igri. Zbog toga nam je pažnja mnogo usmerenija i sam doživljaj spota je interaktivniji. Za mene, kao velikog ljubitelja GTA serijala, svaki režiserski postupak ima određeni znak, npr. to što je korišćena baš epizoda „GTA San Andreas“, u kojoj je po prvi put Afro-Amerikanac glavni junak, pa do odeće glavnog junaka i njegovog lika koji podseća na samog Mikri Mausa.
Fascinantno mi je kako je reditelj uspeo da u spotu prikaže sve odlike Mikrijevog stila kao autora: održao je taj balans koji postoji u njegovim tekstovima između komičnog i parodijskog na jednoj strani, i angažovanosti i prozivki na drugoj strani. Takva je scena koja prati tekst „k'o Travolta češljam se, lagano palim pljugu“ (00:52) i kadar koji me asocira na onaj iz „Petparačkih priča“, kada se Vinset urađen vozi u kabrioletu. Maestralno izazivački je naredni kadar (00:54) u kojem se pravi paralela između prethodne scene, u kojoj se pominju tri kurve, i ove scene u kojoj se spominje Ivicina žena. Sadržaj slike je isti, samo što je ugao kamere pomeren, pa je tako postavljena jednakost između tri prostitutke i Ivicine supruge. I inače je na celom albumu „Mikrijev zabavnik“ Ivica Dačić, kao i njegova uža i bliža rodbina, glavni predmet sprdanja i prozivanja, a ovaj kadar je vrlo upečatljiv primer za to.
Mikrijeve tekstove odlikuje i lucidna sklonost ka intertekstualnom povezivanju sa sadržajima iz popularne kulture, kao što je već navedeni primer sa Travoltom, ali u njegovim pesmama se javlja i pozivanje na čitav kult „Prti Be Gea“ kao najpoznatije rep grupe na našim prostorima. Zbog toga su upečatljivi i kadrovi u kojima se u vidu grafita javlja moto „Prti do smrti“ i mural na kojem je Mikrijeva silueta, kao u kadru iz spota za pesmu „Str8 No More“ (1:46). Ta pažnja prema detaljima može da se primeti i u natpisu na registarskoj tablici na kabrioletu glavnog junaka. Ako to percipiramo sa svešću da je takav sadržaj unesen u video igru i vrlo dobro ostvaren u njenom kontekstu, možemo da uvidimo sa koliko veštine je osmišljen ovaj spot.
Sa obzirom da je reditelj spota bio uslovljen izgledom igre i funkcijama i mogućnostima u njoj, neverovatno je da u priči postoji dinamika i razvijanje u skladu sa samom lirikom pesme. Mi kao gledaoci, (i pasivni igrači), u poziciji smo da pratimo jedno veče glavnog junaka, Mikrijevog virtuelnog dvojnika, od njegovih usamljeničkih vožnji kroz grad, do interackije sa ekipom i okršajima sa policijom. Reditelj je pažljivo odabirao koje će akcije junaka iskoristiti za koji deo spota, pa je tako za završnicu sačuvao one delove u kojima gledamo tipičnu sliku iz američkih reperskih spotova – gangsteri u kabrioletu koji poskakuje od hidrauličnog sistema u kolima (02:57). Pošto je ta ista slika prenesena u kontekst igre, mi to doživljavamo kao podsmeh, ali i kao neočekivano ispunjenje naših očekivanja. Finale spota nam daje i više od onoga što je u tekstu; posle niza sličnih krupnih kadrova iz automobila, vidimo total kraja iz kojeg je naš junak, sa natpisom u onom fontu kao iz igre – „Barra“. Za Mikrijeve pesme važan lokalitet je Marinkova Bara, koja sa ovim dupliranim slovom „r“ dobija na egzotičnosti, pa je to sada stvarno neki gangsterski kraj iz prikazane priče u spotu.
Igor Stanojević Gliša, koji potpisuje ovaj spot, uspeo je da njegovim vizuelnim sadržajem objedini glavne odlike Mikrijevog stila, da prikaže konkretne, bukvalne situacije iz teksta, da ostvari njihovo parodično značenje i da nas, povrh svega, zabavi. Ovaj muzički video je primer za kreativno korišćenje različitih medija i njihovo povezivanje u jedan kontekst kako bi se dobila zaokružena priča i iskazala glavna ideja.
Ovaj spot je primer kako su ideja i sadržaj mnogo važniji od produkcije, budžeta i tehničkih odlika snimka. U rep kulturi postoji ta opsednutost poziranjem ispred markiranih automobila i repovanja u kameru, pa tako svaki spot iz ovog muzičkog žanra liči jedan na drugi, kako na svetskoj rep sceni, tako i na našoj. Ti spotovi su prilično šablonski, uvek vidite slične kadrove, akteri se ponašaju na isti način, ne postoji neka koncizna priča, već je ceo sadržaj podređen ego-manijačkom isticanju repera i njegovog kulta.
U Mikrijevom spotu postoje sve te zakonitosti i očekivanja, ali smeštene u kontekst video igre one dobijaju i parodijsko značenje. U prvih 25 sekundi spota evocijaru se uspomene na stare igračke konzole u kojima ste ukucavali komande, a onda imamo direktan prelaz na okruženje iz Ge-Te-A („Grand Theft Auto“), najpoznatije video igre sa kriminalističkom tematikom. Svaki prosečan „gejmer“ zna za GTA serijal i sva njegova značenja u popularnoj kulturi, a uvek postoji i neka lična veza sa ovom igricom. Smeštajući radnju spota u okruženje video igre, reditelj videa direktno utiče na te emocije koje imamo kao igrači, a u isto vreme aktivira i naša očekivanja i znanja koja imamo o toj igri. Zbog toga nam je pažnja mnogo usmerenija i sam doživljaj spota je interaktivniji. Za mene, kao velikog ljubitelja GTA serijala, svaki režiserski postupak ima određeni znak, npr. to što je korišćena baš epizoda „GTA San Andreas“, u kojoj je po prvi put Afro-Amerikanac glavni junak, pa do odeće glavnog junaka i njegovog lika koji podseća na samog Mikri Mausa.
Fascinantno mi je kako je reditelj uspeo da u spotu prikaže sve odlike Mikrijevog stila kao autora: održao je taj balans koji postoji u njegovim tekstovima između komičnog i parodijskog na jednoj strani, i angažovanosti i prozivki na drugoj strani. Takva je scena koja prati tekst „k'o Travolta češljam se, lagano palim pljugu“ (00:52) i kadar koji me asocira na onaj iz „Petparačkih priča“, kada se Vinset urađen vozi u kabrioletu. Maestralno izazivački je naredni kadar (00:54) u kojem se pravi paralela između prethodne scene, u kojoj se pominju tri kurve, i ove scene u kojoj se spominje Ivicina žena. Sadržaj slike je isti, samo što je ugao kamere pomeren, pa je tako postavljena jednakost između tri prostitutke i Ivicine supruge. I inače je na celom albumu „Mikrijev zabavnik“ Ivica Dačić, kao i njegova uža i bliža rodbina, glavni predmet sprdanja i prozivanja, a ovaj kadar je vrlo upečatljiv primer za to.
Mikrijeve tekstove odlikuje i lucidna sklonost ka intertekstualnom povezivanju sa sadržajima iz popularne kulture, kao što je već navedeni primer sa Travoltom, ali u njegovim pesmama se javlja i pozivanje na čitav kult „Prti Be Gea“ kao najpoznatije rep grupe na našim prostorima. Zbog toga su upečatljivi i kadrovi u kojima se u vidu grafita javlja moto „Prti do smrti“ i mural na kojem je Mikrijeva silueta, kao u kadru iz spota za pesmu „Str8 No More“ (1:46). Ta pažnja prema detaljima može da se primeti i u natpisu na registarskoj tablici na kabrioletu glavnog junaka. Ako to percipiramo sa svešću da je takav sadržaj unesen u video igru i vrlo dobro ostvaren u njenom kontekstu, možemo da uvidimo sa koliko veštine je osmišljen ovaj spot.
Sa obzirom da je reditelj spota bio uslovljen izgledom igre i funkcijama i mogućnostima u njoj, neverovatno je da u priči postoji dinamika i razvijanje u skladu sa samom lirikom pesme. Mi kao gledaoci, (i pasivni igrači), u poziciji smo da pratimo jedno veče glavnog junaka, Mikrijevog virtuelnog dvojnika, od njegovih usamljeničkih vožnji kroz grad, do interackije sa ekipom i okršajima sa policijom. Reditelj je pažljivo odabirao koje će akcije junaka iskoristiti za koji deo spota, pa je tako za završnicu sačuvao one delove u kojima gledamo tipičnu sliku iz američkih reperskih spotova – gangsteri u kabrioletu koji poskakuje od hidrauličnog sistema u kolima (02:57). Pošto je ta ista slika prenesena u kontekst igre, mi to doživljavamo kao podsmeh, ali i kao neočekivano ispunjenje naših očekivanja. Finale spota nam daje i više od onoga što je u tekstu; posle niza sličnih krupnih kadrova iz automobila, vidimo total kraja iz kojeg je naš junak, sa natpisom u onom fontu kao iz igre – „Barra“. Za Mikrijeve pesme važan lokalitet je Marinkova Bara, koja sa ovim dupliranim slovom „r“ dobija na egzotičnosti, pa je to sada stvarno neki gangsterski kraj iz prikazane priče u spotu.
Igor Stanojević Gliša, koji potpisuje ovaj spot, uspeo je da njegovim vizuelnim sadržajem objedini glavne odlike Mikrijevog stila, da prikaže konkretne, bukvalne situacije iz teksta, da ostvari njihovo parodično značenje i da nas, povrh svega, zabavi. Ovaj muzički video je primer za kreativno korišćenje različitih medija i njihovo povezivanje u jedan kontekst kako bi se dobila zaokružena priča i iskazala glavna ideja.