Da ne okolišam, prvo što sam pomislio kad sam čuo za Vlastu Popić još u vreme albuma "Za Očnjake...", jeste Sonic Youth, koji sam nekako ispratio i arhivirao za kratko vreme, pa se s vremena na vreme vraćam... Poređenje s beogradskim Repetitorom (koji, uz dužno poštovanje, ne podnosim), suvislo je i nepotrebno, jer oba entiteta kvalitetni i donose preko potrebnu energiju u vene neo-noise-pop/no wave-a. Ja ipak biram ovaj "kvadratić" muzičkog prostora.

Primetljiv je tajanstveni zaokret ka komplikovanijem zvuku naspram onom sa debi albuma. Tu su i dalje po jedan bubanj, jedna gitara i jedan bas, ali su postali nekako slojeviti, prave buku, krljaju, ali uz to postižu da podele i poneki fragment odličneodlične melodije, što je za svaku pohvalu.
Album otvara "Tržište", odmah s neba pa u rebra, vožnja disonancije, vokal postaje blago shizofreničan i prelazi u prvi plan u himničnoj "Ako nisam dobra", riff dobar, vokal razbija i evocira na novosadske Boye!. "Szeged" ne mogu da opišem koliko mi se dopada ceo koncept pesme, toliko rastrzanosti i sakupljanje porazbijanih delića melodije... Neopisivo.  Zatim "Slijepa naša (mržnja)"... Najveći punk od svih ostalih pesama, kratko-jasno. Međutim, tu slušalac već mora polako opaziti angažovanost njihovih tekstova, koliko se zapravo kritičarski ophode prema okruženju. Snolikog naslova, "Maštanje" je artistički bes prema (sopstvenoj) nemoći, uz odlične vokalne deonice, sa manje "dranja" (ništa pežorativno). Od ovog momenta kreću mnogo duže i sporije stvari, sa puno noise-rock elemenata, rekao bih i malo stoner-a (što da ne). Takva je "Dolje", koja se preliva u još minimalističniju "Ataksija", koja je uhvatila pri kraju malo i novosadske Lune i new wave period Pekinške Patke (koliko god on kratak bio :P). Vlasta Popić se vraća sebi u numeri "O vodi", sa veoma čudnim gitarskim disonancama, zvučnici bruje na sve strane. Zatvarajuća stvar, "Nervozno se sanjari" zaista uliva "nervozu", jer se pesma sporo razvija, gde se konačno otvara duša, pršti ritam sekcija, gitara omata već posustale živce - u zavisnosti kako se ko snađe sa emocionalnim sklopom pesme. Još ima i duga pauza usred pesme - ja sam prvi put pomislio da je gotova stvar. Ali! Na kraju se sve svodi na određeni prostor, gde stojiš, gde misliš, gde praktikuješ svoje lične "magijske" radnje. Za pagane, veštice, krug je bio logični izbor za zaštitu od drugih sila, gde im je pružena "zaštita". Vlasta Popić je inovator na tom polju, jer su stvorili "Kvadrat" koji pruža zaštitu od nasrtaja samoće i privremenog očaja, i nudi pravoverno muzičko "lečenje" od svih bolesti modernog doba. Sve to u kvadraturi maštovitosti i "mračnjaštva".

Desya Lovorov