Dan Zaljubljenih, sveti Trifun ili prosto još jedna subota. Kako ko želi. Tek u Novom Sadu su u poprilično popunjenoj Crnoj Kući nastupili niški There. i Paydo Komma, uz podršku lokalnog sastava HiQulus.


Veče je oko 22h otvorio There. Kompozicije ovog instrumentalnog post rock sastava obiluju zaista  sjajnim momentima. Ali za sada nedovoljno povezanim u oduševljavajuću celinu. No, kako imaju pregršt originalnih ideja i tek jedan EP svakako bi trebalo propratiti njihov dalji rad. Klavijatura je uživo nešto naglašenija nego što se očekuje na osnovu studijskog snimka, ali je to dodatno doprinelo energičnosti performansa. Već nakon jedne numere je jasno da su tu vokali totalno nepotrebni a jedina zamerka ovom nastupu je utisak da se bubanj i gitara povremeno „jure“, i to ne baš uspešno. Ništa što se ne može rešiti ali povremena kašnjenja i ubrzavanja bubnja upadaju u uho i remete užitak. Elem, There. su definitvno bend na koji treba obratiti pažnju. Meni su bili svetla tačka večeri, posebno bezobrazno zarazna „Overdose“.


Novosadski HiQulus se nadovezao na There., ali samo do prvog refrena. Režanje gitara i jak vokal uz obilje semplova i efekata izazivaju i prve žustrije pokrete publike a očito iskusna i usvirana ekipa u prvi plan izbacuje ne baš najprecizniji vokal. Ruku na srce, u grubljim deonicama je savršeno uklopljen ali u melodičnijim segmentima jednostavno odskače bliže falšu. Takav je slučaj bio i sa poprilično radio-friendly pesmom  „Sunday Morning Came Slow“, posebno u delovima u kojima se preklapa sa ženskim vokalom. Isti pripada dotičnoj Janji i jako je prijatan, doprinevši da ova numera ostavi mnogo bolji utisak uživo nego kao snimak sa EP-ja „Water Above“. Nastup zatvaraju dosta energično a meni ostaje da se nadam da će uskoro završen debi album biti u tom maniru, pošto žešći zvuk definitivno više leži njihovom vokalisti.


Paydo Komma nastupaju za kraj. Iako su još prošle godine izdali debi „Strano“ ovo im je drugi live nastup, nakon nedavnog vatrenog krštenja u niškom Feedback-u. S te strane je možda prerano donositi bilo kakav sud o njihovom koncertnom kvalitetu ali nisu ni približno zanimljivi koliko njihov do sada plasirani materijal. Težište nastupa je na bas gitari i semplovima, i to toliko da bubanj i vokal frontgerle na momente postaju gotovo suvišni. Vokal je povremeno odviše monoton, na trenutke pak bespotrebno agresivan, malo nijansiranja i bolje kontrole bi moglo učiniti čuda. Numeru „In Burning“ izvode sa Zoranom Ignjatović (Greenfingers), a prijalo je i njeno prisustvo kao back vokala u još po kojoj pesmi, povezujući obilje tonova sa bine u konzistentniju celinu. Možda sam previše oštra budući da sam od njihovog nastupa najviše i očekivala, ali se ne mogu oteti utisku da sve to može mnogo bolje da zvuči, i to u istom sastavu. S druge strane, dobili su poštenu dozu ovacija, prisutni su prepoznavali pesme i penjali se na binu očito uživajući u performansu benda. Lep podstrek za dalje osvajanje domaće teritorije živim nastupom.

Kompletnu galeriju fotografija možete pogledati na našoj fejsbuk stranici.

txt: Marina Perović
foto: Edvard Janković