Film je uspeo da prenese post-apokaliptičnu atmosferu koju sam zamišljao dok sam čitao roman Put Cormac McCarthy-ja po kome je snimljen istoimeni film.

Počev od likova Čoveka i Dečaka, koji prateći mapu idu na jug prema moru i pokušavaju da prežive, sve vreme gurajući kolica iz supermarketa u kojima nose namirnice i stvari sa sobom, ulaze u napuštene kuće u potrazi za bilo kakvom hranom, vodom i povremenim održavanjem higijene, preko pustih, ogoljenih i spaljenih pejzaža koje prate izmaglica, česti potresi zemlje, rušenje stabala i provejavanje kiše i snega, do odrpanih bandi i usamljenih pojedinaca koji traže hranu ne prezajući od toga da zarad sopstvenog opstanka postanu kanibali. Prepoznaju se po šakama koje drhte zbog konzumiranja ljudskog mesa.

Sam razlog apokalipse je sporedan i mi do kraja ne saznajemo zbog čega su naši junaci u takvom okruženju. Uzrok izumiranja biljaka i životinja je posledica oblaka koji prekriva nebo i zaklanja sunčeve zrake.

Dominantna emocija filma je strah koji osećaju otac i sin kroz neizvesnost svakog narednog koraka koji treba da preduzmu. Čovek od oružja ima kolt sa samo dva metka i pištolj za ispaljivanje signalnih raketa. Ulogu oca igra ubedljivi Viggo Mortensen koji pokušava da zaštiti sina, nauči ga da preživi i u slučaju krajnje nužde pokazuje mu kako da upotrebi pištolj i samom sebi prosvira glavu da ne bi bio žrtva mučenja i silovanja. Dečaka glumi Kodi Smit-McPhee.
Lik majke koju igra Charlize Theron javlja se samo epizodno, kroz san Čoveka, uglavnom u vreme pre apokalipse, vreme koje prate svetliji i naglašeniji tonovi boja uz mirnije melodije odsvirane na klaviru.

Ceo film ima određenu težinu apatije i uzaludnog pokušavanja čoveka da preživi i nađe neko bolje mesto za sebe i svoje dete.

Aleksandar Stošić