Bend „Kanda kodža i Nebojša“ nastupio je šestog decembra u pozorišnom klubu „Zeleno zvono“ u Zrenjaninu, povodom predstavljanja svog novog albuma. I dok je publika čekala da se bend popne na malu binu, bend je sve vreme bio u publici. Tu su negde okolo, za šankom, dogovaraju se sa toncem oko sitnih detalja, odnose piće do bine. Da ste se slučajno našli to veče u Zelenom zvonu, ne bi ni slutili da će tih pet momaka izgubljenih u gužvi, i u svojim četrdesetim godinama narednih sat i po vremena da vas provedu kroz dvadeset i kurus godina dugu karijeru i da će tako u vama probuditi samo još veću znatiželju.


Svirka počinje na vreme, a prvi utisak koji bend ostavlja je utisak slušanja dobrog srednjoškolskog benda. Skromni instrumenti, svi skormno odeveni, svako je zaokupljen svojom zabavom u svom ćošku, a sve to zajedno već na početku zvuči masivno i jako.
I nakon toliko godina postojanja, bend zvuči kao da mu je ovo tek peta ili šesta svirka, a ne neka trocifrena. Posle svake pesme sledi međusobno dogovaranje šta ide dalje, kao i neizostavne propratne šale. Na momente, ne čuju se svi ujednačeno, tu su neke sitne greške, ali sve to doprinosi iskrenom zvuku. Atmosfera se podiže vrlo brzo, i publika se lagano okuplja ispred benda, napuštajući mesta oko šanka i stolova.
KKN vešto balansira između starijih radova i pesama sa novog albuma, tako što nakon nekoliko poznatijih pesama sviraju po jednu sa novog albuma „Volja za noć”. Samim tim podsećaju stariju publiku na početke benda i vraćaju je u neke devedesete godine, a takođe se vrlo vešto poigravaju sa mlađom publikom, i tako na jedan jednostavan način i publika i bend proživljavaju neko bolje vreme rokenrola po drugi put. Komunikacija između benda i publike je bila i više nego odlična, Oliver je delio svoja pića sa onima koji su bili pored bine i često bi prozborio par reči, a između ostalog, podržao je lokalnu kulturnu scenu, koja se godinama uspešno bori protiv bezbroj lažnih i degradirajućih pojava.
Tehnički je zvuk bio na visokom nivou, sasvim dovoljno glasan za klupsku svirku, a kompletna svirka je zvučala apsolutno isto kao i sa studijskog snimka, s tim što je svaki ton bio odsviran mnogo energičnije i otvorenije. Svirka je presečena sa dva kraća jamminga, dok se Oliver šetao kroz publiku, i to je još više „začinilo“ već visoko dignutu atmosferu.
Klub za ovakvu svirku je kao planski stvoren, sasvim dovoljno prostora koji dobro prihvata ovakav zvuk, a takođe se publika nije gurala i nije se stvarala napeta atmosfera. Ko je makar jednom slušao bilo šta u Zelenom zvonu, zna da je to mesto gde dolazi disciplinovana publika, koja ume da sluša i uživa u nastupu, sa svog mesta ili na nogama, a pre svega koja neće divljati i praviti gužvu i nered. Upravo je ta publika, koje nije bilo puno, drugi i konačni deo benda, i na taj način se stvara potpuni doživljaj. Uz “Prekide stvarnosti” ili “Izlazim i nema me ceo dan” publika je jednostavno lebdela i plovila po dimu koji se dizao sa poda, dok je umereno osvetljenje samo još više doprinelo lepoti takvog prizora. “Divni dani”, “Uvek u ponoć” i “Vera, nada, ljubav i stav” su možda i najviše podigle i razigrale publiku. Solaže su bile konkretne, domišljate i oštre, dok se bubanj i bas nisu držali ni jednog jedinog pravila, tako da je ceo nastup bio unikatan. Svaki otpevani ton je bio potpuno tačan, nema falševa, samo falseta, što je zaštitni znak KKN-a. Svirka se naglo završila, makar se stekao takav osećaj, jer je bend uspeo da istovremeno i umiri i zabavi, ali je nastavljena sa još par pesama “na bis”. Kulminacija nastupa je dostignuta sa pesmom “Priroda”, gde je bend bespogovorno dokazao da im osmi nastup u Zrenjaninu nije dovoljan, a publika se takođe složila sa time.


Nakon nastupa, izrazi lica su govorili da je sve bilo na svom mestu, a znatiželja ni tad nije opala, pa bi mnogi mogli da još jednom prožive svirku. Klub ništa nije prepustio slučaju, doveo je sjajan bend, a bend je publici pružio sjajnu svirku kao i onu blaženu neizvesnost i isčekivanje nekog narednog susreta.

Tihomir Škara
fotografije: Nebojša Tatomirov, Zeleno Zvono