Kao neko kome bi stale sve moždane funkcije kada bi prestao konstantni dotok rock muzike i stripova do odgovarajućih centara, moram da napišem koju o učestalim najavama novih albuma bendova koji decenijama nisu prišli studiju. 
Proteklih godina, dakle, radi se o već uspostavljenom trendu, videli smo i čuli nove albume bendova "Guns 'n' Roses", "Aerosmith", "The Cranberries", "The Rolling Stones", a najvljuju se, za ovu godinu, i novi albumi "AC/DC", Billy Idola i "Pink Floyd". Mi se, kao, radujemo tim vestima. Oni su se, kao, uželeli muzike, jer "rokenrol on d roud, jea bejbi" način života je njima u krvi i oni, avaj, silno propatiše što novi nosač zvuka toliko dugo ne darovaše (za dobru kintu, doduše) odanim pratiocima svojim. 
Sve te silne alimentacije, rehabilitacije, kućerine, ljubavnice/ljubavnike treba nekako pokriti kao dnevne troškove, a od autorskih prava ni Marina Tucaković više ne živi. "Čim smo se našli ponovo zajedno u studiju, osetili smo da ista stara energija struji među nama, samo je dobila novu dimenziju". Ta je energija čudo, u nekim slučajevima članovi benda pocepaju međusobne tužbe, zarad mira u kući, tj. studiju. 
Ok, zapad je veliko tržiište, a rock kultura nije marginalizovana do gotovo potpunog nestanka, kao na ovim prostorima u toku prethodnih petnaestak godina. Namerno sam napisao "petnaestak", jer ko i dalje misli da je rock sistematski uništena u vreme represivnog Slobinog režima, treba da upiše ubrzani kurs novije istorije, sa posebnim osvrtom na (ne)popularnu kulturu. 
Naime, u to vreme si imao emisije tipa "Dodatno Ubrzanje", "Garaža" (u kojoj je svoju karijeru voditelja i nerviranja mene započeo onaj brkati Amidžić, za koga sam tada pomislio: "Bože, to mora da je taj kraj o kome svi pričaju kad OVAKVE rugobe primaju na TV, te MTV na, sada nepostojećem Trecem Kanalu", skraćeno "3K". Mnogi od vas ga se verovatno ne sećaju. 
Sada, pak, ako želiš da se informišeš o rock muzici, a da to nije posredstvom ovakvih glasila sa etiketom andergraunda, možeš da gledaš svakog sedamnaestog petka u mesecu, svake prestupne godine, emisije u trajanju od dva i po minuta, tamo negde iza ponoći. Naravno, na RTS-u, poznatom i po sloganu: "Vaše pravo da znate sve, osim onoga što vas stvarno interesuje." Hoće me ove digresije, jednog dana će me žena poslati da kupim krompir na pijaci, a završiću kao predsednik organizacionog odbora "Exita". 
Svetske zvezde, a ne neki naši kokošari, dakle, imaju tendenciju ulaska u studio, sa ciljem kasnijih promotivnih turneja. Da im dupe malo vidi puta, nekom u avionu a nekom, truckajući se, u kombiju. Svakome prema zasluzi i nivou uspešnosti, naravno. Novi albumi? Ма, važi. U većini slučajeva se tu radi o demo snimcima koji nisu ušli na prethodni album, u vreme kada mandat Bila Klintona još uvek nije bio istekao. Upakuješ ga, izreklamiraš, prodaš. 
E sad, pošto se od prodaje nosača zvuka ni onaj bubnjar "Metallice" ne bi kavijara najeo, pirateriji hvala, ostaje samo jedna mogućnost zarade. Jea, on d roud, bejbi... Ionako ih čekaju spremne mobilne sale za reanimaciju u bekstejdžu, 'ajmo svi rike gore, je@ali vas mobilni telefoni, pevajte svi kad više ne mogu ja... 
I svi srećni i zadovoljni. Mi što ih, takve, istrošene, najzad vidimo i čujemo uživo, oni što su opet marnuli lovu. "We are so happy to be here in Yugoslavia", najavljuje pevač. Gitarista, sa par preostalih zdravih neurona više od njega, prilazi i šapuće mu: "We are in Serbia, asshole". Pevač, obeznanjen od sreće zbog ovog geografskog otkrića, kao i posledičnog kulturnog šoka, izjavi: "Oh, yeah, we are in Syria, well, let's rock!" I opet svi srećni. 
Oni se, posle turneje, opet međusobno ispičkaraju i odu svako na svoju stranu. Ali, bogatiji za novo iskustvo, pare nisu baš toliko bitne. Alternative bez, i mi srećni što ih ugostismo, i irvasova muda na žaru sa rajder liste im obezbedismo, krivolovom na Severnom Polu, logično. Kaže ona izreka: "Sve u svoje vreme". Šta da radimo kad nam je (i nama i njima) vreme prošlo, a mi bi očajnički da ga zadržimo barem još malo? 

Milan Katić