Prvo veče ovogodišnjeg Nisomnia festivala održano je sinoć na platou u Tvrđavi. Nastupali su Kerber, Dok 7, Komšije, Revolt i S.K.A.

Uvod jeste haotičan. Uostalom, kao i pomenuto festivalsko veče. To se – dalje – prenosi i na sam festival. On je izgleda, zaboravljajući svoju nekadašnju (slavnu) istoriju, odlučio da ove godine niškoj publici ponudi (samo) pet gitarskih grupa, od kojih su dva cover (!?) sastava. A i tih pet je prvo bilo tri, da bi tek nekoliko dana pre početka saznali da će svirati četiri, tj. pet. Ovo, nesumnjivo, ide na račun organizacije.
 
Dok7
Kaver, poznatiji i kao „tezga“ bendovi, što se tiče uvežbanosti  i baratanja instrumentima bili su zaista na nivou zadatka. Ipak, ne izvući ništa iz toliko bogatog autorskog mora Južne Srbije, mislim da je u najmanju ruku nepravedno baš prema tim niškim muzičarima gnjurcima, koji se svakodnevno trude da scenu pomere korak unapred. Korak ka boljem. Jednostavno, smatram da cover bendovima nije mesto na festivalima poput Nisomnije. Uostalom, pogledajte programe ostalih letnjih festivala. Uverićete se i sami u to. 
 
Gale, Kerber
Komšije su otvorile manifestaciju. Momci dobro sviraju i ta stavka ne bi trebalo da bude predmet sumnje. Ali, uz obrade Divljih Jagoda i Juru Stublića na repertoaru, sve ovo je zaličilo na neki vašar, a ne na (nekada) najveći fest u Nišu i okolini koji je svojevremeno gostio The Wailerse, Kosheen i Stereo MC’s. 
Organizacija ovakvih razmera je jako komplikovana i teška. To pouzdano znam, od samih ljudi koji posredno ili neposredno učestvuju u tome. Na kraju, volja ipak nije dovoljna da se nešto (kvalitetno) napravi.  A pričati o povratku „starog sjaja“ bi u ovom trenutku ličilo na buncanje običnih šizofreničara.

Reklama je takođe nešto na šta se organizatori ovog puta nisu previše pomučili. Mnogi posetioci su pristigli na plato da bi čuli Kerber, a potom otišli. Iz razgovora sa prolaznicima većina je mislila da pored „kera“ svira još jedan ili dva benda. U prevodu, bilo je premalo vremena obavestiti ljude na novonastale promene u line up-u. Tek bi upoznavanje sa njima i onim šta sviraju, što je inače praksa na sličnim dešavanjima, bila nemoguća misija. I tako je narod, neupućen i neobavešten,  uz pomoć  i tradicionalne nezainteresovanosti da čuje nešto drugo/novo, brojao manje od 100 ljudi na nastupima bendova kao što su Dok 7 i Revolt.

S.K.A. je uneo malo živosti svojim ska interpretacijama, ali je to samo malčice popravilo utisak o sveukupnoj atmosferi koja je bila žalosna, ako izuzmemo svirku Kerbera pred 1.500 fanova, koji su samo zbog poznavanja pesama malo „izvadili situaciju“. Gale i družina odsvirali su bukvalno solistički koncert dug dva i po sata i time opravdali navode drugih portala da su obeležili Nisomniju. Sinoćni prvi dan je i bio tako najavljen, u znaku Kerbera, čime su na neki negativan način pogođeni ostali bendovi, ne toliko afirmisani da bi doveli veći broj pristalica unutar prostora u Tvrđavi.

Zlatno vreme Nisomnije je bilo davno i završilo se davno. Transfuzija već i predugo radi na ovom bolesniku koga s vremena na vreme neki lekari entuzijasti vraćaju u stanje svesti, a kome, po svemu sudeći, nema leka na vidiku.

txt: Nenad Cvetković
foto: Marko Pekić