Debitantsko literarno ostvarenje sarajevskog pisca Borisa Lalića, roman “100%”, specifično je na nekoliko osnova. Prvi je to roman izdat pod etiketom DJL Elektra Mačkica Roto Pressa, DIY izdavačke kuće koja je nastala kao plod agonije i frustracije mladog, dosad neobjavljivanog pisca koji je odlučio izdati sam sebe ukoliko drugi nemaju testisa ni novca da to urade.


"100%" nosi i zanimljivu oznaku, a to je da je to prvi roman malograđanskog irealizma i sexne fantastike ikad. Boris je u više navrata u različitim medijima, ali i putem kanala socijalne mreže Facebook objašnjavao šta ovakva kategorizacija romana predstavlja, te ne bih prepisivao ono što je Boris već napisao.

U uistinu unikatnom djelu pratimo Sedina, klasičnog primjera mentalne propasti sa sarajevskog asfalta, jednog od onih koje viđamo svakog dana  na poslu, u školi i na ulici. Sedin radi jer mu je sređeno, Sedin se druži sa još većim propalitetima od sebe jer ne zna bolje, a i da zna, boli ga kurac, Sedin igra binga i prijeti da će razbit plazme kada izgubi u unaprijed isprogramiranoj igri (ne)sreće. Puši marihuanu da bi ubio nešto, iako ni sam ne zna šta ubija u sebi. Sedin je okružen ljudima kakav je i on sam - nezainteresiranim, apatičnim, zlobnim na malo. Takvi nisu sposobni ni za veće zlo, ni za uništavanje, oni su zapravo sitne, malicioze duše uhvaćene u ralje bijele psine što se zove život, te se kao i svaka propisna lovina batrgaju i pokušavaju pronaći što bolji položaj u ustima, gurajući i rukama i nogama druge nesretnike i nesretnice dublje u ždrijelo. Pored Sedina, još dosta krajnje živopisnih likova obitava u mrežu romana “100%”: dobrodušni i blesavi pijanci Saudrija i Šaban, seksipilna i zlobna Sedinova djevojka Adrijana, eskcentrični njemački biznismen Pus Rot, jebač Mensur i kolega Rafo… bila bi krajnja šteta opisivati odnose i nedostatke odnosa između svih tih likova, računajući da ćete podržati mladog pisca i kupiti knjigu, a i samim tim što bi vam nepravedno oduzeo podosta zabave koja vam pripada kao čitatelju ili čitateljici ove knjige.

Ono najbolje i najgore u Lalićevoj knjizi je činjenica da je savršeno uspio uhvatiti momenat naše svakodnevne malograđanštine, psina, malicioznosti. Lalić na nemoguć način, usudim se reći i uličnim jezikom opisuje bahatosti, varanja, gadosti i zavisti likova, njihove odnose i načine rezonovanja. Likovi su to i situacija pomalo nalik na moje susrete sa trash revijom “Ekspres”; prvih pet minuta se smijem, a onda me uhvati nevjerovatan bijes i želja da uništim jer postanem svjestan s kim dijelim životni prostor. Otkako poznajem Borisa, svjestan sam toga da se Boris najviše interesirao da u svojim pričama, pa čak i šalama suzbije samu esenciju ulice, malograđanštine i papanluka; dok ja kao pisac i novinar gradim svijet u koj bježim od ovog odvratnog, Boris hrli ka crnini i gadosti, podižući je na pijedestal svog interesovanja. Nemalo sam se iznervirao konstatacijama likova, učinjenim i neučinjenim, te njihovim rezonovanjem. Došlo mi je da knjigu i bacim, ali onda sam skontao da sve ono negativno što prolazi kroz mene dok čitam “100%” je zapravo samo odraz dobro odrađenog spisateljskog posla.

U knjigu je uglavljen nemali broj napetih situacija gdje je Boris veoma vješto, igrajući se jezikom, poređenjima i metaforom uspio da izgradi napetost.

Iako je “100%” klasično DIY literarno djelo, ja ipak na knjigu gledam kao na profesionalno djelo, te i DIY objavljivanje smatram ozbiljnim poslom. U tom duhu, nemoguće je ne zamjeriti Borisu na nepostojećem prelomu knjige, ali i određenom broju grešaka koje bi se bez ikakvih problema mogle izbjeći da je tekst prije štampanja pročitan još nekoliko puta od strane nekoliko ljudi. Znam da je to ogroman posao, ali mislim da je taj dio posla važan koliko i sama priča jer ostavlja dojam ozbiljno odrađenog posla. Također znam da Borisa takve greške i ne tangiraju toliko i da će najvjerovatnije sve pripisati malograđanskom irealizmu i kontrirati mom mišljenju, tako da se dalje neću uvlačiti u ovu priču.

"100%" je zanimljiv prvijenac Borisa Lalića, priča koja zabavlja, ljuti i nasmijava, ispričana na pravi način, moderno i bez preseravanja. Priča je to bez politike, ali sa dovoljno kritike, puna seksualnih aluzija i iluzija, sa dosta ljubavi najčešće usmjerenom u potpuno pogrešnom smjeru. Ja sam knjigu kupio, Boris je knjigom platio moje interesovanje za iduće literarno djelo sa njegovim potpisom.

"100%" možete kupiti naručivši knjigu na borisptracki@gmail.com ili privatnom porukom na Facebook stranicu DJL Elektra Mačkica Roto Pressa. Cijena je 7 KM. 

Arnel Šarić