Da li ste ikada imali osjećaj da na ovom svijetu, da u vašoj okolini, nešto ne funkcioniše kako treba? Da li su vam ikada govorili da ste paranoični kada kažete da su društvo, politika, školstvo, zdravstvo ... šugavi, puni korupcije i kriminala? Moguće da jesu, a ako jesu, to su vam rekli svi oni koji su slijepi ili se šupkaju sistemu. Upravo o takvima je „Kingdom of Conspiracy“. Naravno, nisu Immolation niti prvi niti poslednji koji o ovim i sličnim temama pišu, ali Immolation izdvaja njihova vrlo izražena sposobnost da svoje misli pretvore u ubitačne riječi koje dopiru do ušiju i uma, potpomognuti rušilačkim sviranjem i onim samo njima karakterističnim gitarskim uvijanjem. Na svim, a najviše na posljednjim ostvarenjima, su uočljiva ta dva izražena segmenta, lirika sa jedne strane, i muzika sa druge. Odvojeno nemaju nekog velikog efekta, ali kada ih spoje ... uh, to je za poštovanje.

Ogromna doza komprimovanog bijesa je itekako opipljiva i na ovom Immolation ostvarenju. Karakteristična ali kontrolisana tuča instrumenata kojom uspjevaju da akcentuiraju važne momente. Ipak, iako je ovo jedan uspješan album, ne može se poredi sa prethodnim izdanjima, ponajviše što zvuči malo previše poznato i repetitivno, što može biti znak zasićenja. Prvi singl „Indoctrination“, je ujedno i najuspješnija pjesma na albumu, ali i jedina koja uspjeva da od početka do kraja održi ogromnu dozu energije sinonimnu za veći dio njihovog opusa.

Immolation-ov „Kingdom of Conspiracy“ je sigurno jedan od deset najočekivanijih metal albuma u 2013 godini, i sa te strane će istraživače kvaliteta pomalo razočarati, ali iako je muzički malo ispod njihovih prethodnih izdanja, lirički je to i dalje jedna kontrolisana i usmjerena eksplozija itekako vrijedna pažnje, i nadam se da je ovaj blagi pad samo privremen.

Nikola Franquelli