foto: belgradelive.net

Al' zamalo.
Oni to zovu sajam knjiga, ali više mu dođe kao neka poluprazna hala, gde ljudi šetaju, gledaju, ponešto i kupe. Ako si prethodne godine mogao da povedeš tamo ekipu i da pikate mali fudbal, ove godine ste mogli da igrate onaj veliki, king size. Toliko je malo ljudi bilo. Kažu na TV da je bilo preko 158 000 posetilaca. Ja ga posećujem XX godina zaredom, i nikad komotnije nisam šetao između štandova.
Pljeskavice na ulazu nisam probao, pitajte mog brata Žiku kakve su bile, on ih je sigurno ispoštovao kako dolikuje.
Nisam video voditeljke kako potpisuju svoja literarna čeda, i umalo se ne uneredih od sreće zbog toga. One ionako menjaju samo boju haljine na naslovnoj strani svoje nove knjige. Proverio sam. Suzana Mančić je na svom prvencu imala roze, a na drugom plavu. Ili obrnuto.
Ima knjiga na engleskom, sve sam klasik, za 280 din, što je dobro. Mik Džeger ima novu biografiju, što je loše. Ima samo 300 i kusur strana. Šta su opisali, nedelju dana njegovog života?
Strip sala, dosadna mala prostorija, nudi ništa, u malim količinama. Srećom, naleteo sam na neka sjajna izdanja na štandovima, Zagor Gigant, izašao u Italiji ove godine, znači, kum Vićenco u Milanu i ja, di sam kad ni za di sam nisam, možemo da čitamo u isto vreme "Čovek Koji Je Pobedio Smrt". Tri dana se oporavljam kakva je epizoda.
Koeljo, Parsons, Pračet, King...svi autori bestselera imaju nove knjige. Doduše, ova Kingova je izašla u Americi pre nego što su se moji roditelji smuvali (bukvalno), ali kod nas je i to novo.
Nude vam "red bull", ako kupite nešto na "Vulkanovom" štandu, kao i kafu, samo, molim vas, nemojte da polijete knjige. Neću, jeo sam burek pre polaska, zadovoljiću se time da ih samo izmastim.
Do sledeće godine, i novog sajma, ako ga budem pohodio, do viđenja.