Ćao ljudi, pozdravlja vas Jelena iz grupe Itch...

Došli smo do ideje da napravimo jedan totalno nesvakidašnji intervju, koji neće biti uslovljen programskim ispitivanjem i dosadnim pitanjima – već jedan text koji će nas predstaviti baš onakvim kakvi jesmo – živi i nepredvidivi organizam!

Nakon konsultacije sa mojim prijateljima i saradnicima iz benda, odlučili smo da bi bilo najbolje da vam predstavimo bend iz moje perspektive, tako da vam savetujem da se udobno smestite i uživate – priča počinje!
Long, long time ago…

…beše to davne 2010. godine, dok sam sedela i mučila glavu razmišljajući sta zaista želim od muzike, jednog dana mi se javio drug i pomenuo ‘nekog’ Dušana Simića koji je bio u potrazi za  ženskim vokalom u cilju osnivanja  benda.
Prvo što mi je palo na pamet je da ću opet naići na ekipu sa kojom će saradnja trajati kratko, jer inače nisam nailazila na ljude koji muzički i psihički (ha-ha) mogu da prate moj korak. Međutim, ubedlia sam sebe da  treba biti uporan i ipak nazvala Dušana. Našli smo se već sutradan!

Dule je bio jako smirena i tiha persona (za razliku od mene), sa veoma doziranom duhovitošću, drugim rečima - meni  posve čudna osoba (smeh). Međutim nakon što mi je pustio demo verzije svojih instrumetala, bilo mi je jasno da sam naišla na čoveka koji ozbiljno shvata svoj rad i koji ima - isto tako - ozbiljno dobre ideje. On je čovek koji ima nežan pogled na svet, tj. totalni je lirski izvođač (tako ga ja i oslovljavam). I tako sam se, nakon našeg uspešnog prvog susreta, odmah  bacila na posao i počela da smišljam vokalne deonice.
Tek što sam završila vokal za pesmu 'WHATEVER DOESN'T KILL YOU IT ONLY MAKES YOU PLAY IN A' ( ili, kako je mi u bendu zovemo - 'Whateva'), Dule je bio oduševljen i tako smo već dan kasnije zarvršili u u studiјu i snimili vokale. Od tog trenutka, Dušan je imao potpuno poverenje u mene i nije se mešao u komponovanje vokalnih deonica.
Nakon toga smo počeli da okupljamo ljude koji će svirati sa nama, međutim bend je i dalje više bio projekat -no bend- iz razloga što tadašnji bubnjar nije toliko bio zainteresovan za ozbiljan rad, a basista Đorđe Đorđević je morao otići na duži period van zemlje.

Tako smo Dule i ja opet ostali sami. U tom periodu smo shvatili da ako zelimo da se ostvarimo kao bend,  moramo snimiti album kako bismo našli dobre muzičare. Svoj defile kroz bend je imao i bubnjar Miroslav Vasić, koji je snimio neke ritam deonice - i koji je (na našu veliku sreću) u sastav doveo Điđu - Srđana Vujnovića.

Ovde se u razgovor ubacio i Dule:
'Ne bi ja tu ništa dir’o!

Kada sam upoznao i čuo Jelenu, sećam se da se - pored mog oduševljenja njenim vokalom i sklonošću za brbljivošću (haha) - začudih što je ona, zapravo, veoma stidljiva devojka.
I sam sam imao problem sa poverenjem, ali je ona ipak posedovala nešto ‘drugačije’ i pokazala je da pored fenomenalnog glasa ima fenomenalan osećaj za muzičko izražavanje, što kao kompozitor, što kao izvođač, studijski muzičar i interpretator.
Retko kada viđate da neko tako brzo skapira pesme i da ih potom izvodi i na svoj način, kao i da smisli pesmu u trenutku, dok je zauzeta nečim trećim!
Nezgodnija strana talenta je ta što burno reaguje kada neko ne može da skapira stvari koje su njoj jasnije mnogo pre nego nama, ali tako je kako je, mi se pomirismo sa našom sudbinom (hahaha)'
Back to Jelena -

Moj prvi susret sa Điđom i nije bio toliko pozitivan, na prvoj probi smo progovorili jedva po koju reč. Delovao mi je nepouzdano i nezainteresovano, ali prvi utisak ne mora uvek biti pravi. Nakon što je snimio bass deonice koje su mi prosleđene na preslušavanje, shvatila sam da imam posao sa ozbiljno talentovanim čovekom, koji ima snažan osećaj za komponovanje i improvizaciju, pre svega fenomenalni osećaj za ritam i fanky i slap sviranje. To mi je bilo i više nego dovoljno da mu dam do znanja da njegove ruke pripadaju meni(haha) i da pod obavezno želim da ga upoznam. Điđa na kraju ispade jedan vedri čova, uvek spreman da prenese svoj pozitivan vajb na druge i ispade da isto tako voli i da priča, i to dosta.
Tako smo našli našeg basistu kao treću nezamenjivu kariku.
Album je vremenom snimljen, mada dok je bio na putu za mix i mastering, ostali smo bez bubnjara…

Điđa :
'Sećam se, beše to pre 2 godine, pio sam pivo i ne znam ni sam kako, dospeo na neku probu. Tu je bila neka devojka koja se sve vreme smejala nešto i skakala (Jelena) i dečko namrgođenog lica (Dusan) i neki antihrist na bubnju kog znam jako dugo(M. Vasic). Šta se dalje desilo, nemam pojma ' :)

Dule za Điđu:
'Sećam se veselog Điđinog lica na ulasku u prostoriju za vežbanje.Već sam znao da je zaista dobar muzičar. U prvi mah nam se nisu sve kockice spojile čim smo okinuli žicu, ali tokom našeg upoznavanja shvatio sam da je on jednostavan i dobar čovek, sa kojim je lako sarađivati, koji priča kroz muziku i sa njim mi je svirka prava! Nema tipičan pristup  bas gitari i smatram da mnogo više izvlači iz nje na samo sebi svojstven način.
Nemam sta mnogo tu da pričam...čekajte novi ITCH album i slušajte predivne bas melodije...'


Moj prvi susret sa Filipom Stanišićem nije bio za pamćenje. Bila sam na svirci moje drugarice gde sam ga i upoznala. Izgledao je kao da ga mrzi da živi, hoću reći da reč nije progovorio i izgledao je kao neki mrgud!  Iako mi je tada rečeno da je okoreli metalac (kako je i izgledao sa svojom dugom kosom i sav u crnini xD), a mi ne sviramo metal, bio je nahvaljen i kao dobar bubnjar, pa sam odlučila da okušam sreću sa njim. No, baš tom ‘srećom’ Filip se oduševio muzikom i ubrzo smo sa njim imali prvu probu.
To je definitivno bilo drugačije iskustvo, dupla pedala, precizan i spreman je on bio,a mi još srećniji. I eto, opet se ispostavilo da prvi utisak ume da prevari - Filip je i više nego brbljiv- zezant kako ga ja zovem, dakle totalno suprotno od našeg prvog susreta. Kao naš poslednji, četvrti član porodice, uveo nas je u poslednju fazu evoluiranja benda xD, drugim rečima - svoje metal umeće je prilagodio našoj muzici.
Fića :
'Moj prvi susret sa ostalim članovima benda je bio na našoj prvoj zajedničkoj probi. Nakon par razgovora sa Dušanom i Jelenom, i nakon što sam čuo pesme, koje su me oduvale sa stolice, ja sam sebi rekao da moram biti deo ove priče.
Na putu ka studiu, natrpan torbama u kojima su činele, pedala i ostala prateća oprema od koje mi redovno strada kičma, prvi me je sačekao Dule. Na prvi pogled
simpatičan dečko. Delovao mi je kao neko ko je skroz posvećen tome što radi i da je jednostavno to njegov život. Nisam mnogo pogrešio. Talentovan, odgovoran muzičar i dobar prijatelj.

Posle finog kašnjenja, stižu Srđan i Jelena.

Srđan je jedna legenda nad legendama.Neverovatan talenat i neverovatan čovek. Sa njim je uvek zabavno. Na prvi pogled mi je delovao kao neki opasan lik, koji samo traži  povod da se bije sa nekim.To je daleko od istine.Opušten čovek sa kime je svaka proba i svirka zanimljiva.

Jelena je nešto što čini ovaj bend posebnim. Jedan veliki talenat. Dobra osoba, mada ponekad malo previše detinjasta. No, kad ona zapeva,  ja se osetim ponosnim što je znam i uživam dok je slušam. Tako je bio i prvi put kada sam je čuo na probi- tako je i dan danas.'

Dule za Fiću:
'Fića bejaše mračan, ali kao sat tačan.
Dok smo čekali polovinu Itcha
između nas dvojice nastade priča.
Bio je povučen i tih
ali je na majici nosio slipknotov žig.
Znadosmo da se krije životinja u njemu
pa smo ga pitali dal bi pristupio našem bendu.

Điđa za Fiću:
'Moj čovek, lepa mu frizura... Neću mnogo da ga hvalim da se ne uobrazi:)'
Reč ITCH za nas znači - nešto što muči čoveka, nešto što ga svrbi, kopka i ne da mu mira, a to su uglavnom svakidašnji problemi sa kojima se čovek suocava, pa i još dublje od toga!

Nakon turbulente istorije, većina pesama našeg benda dolazi iz dzemovanja na probama koja se posle dorađuju, ili neko dođe sa idejom na kojoj svi radimo, sa različitim pristupima i ukusima koji se sklapaju u jedno. To je ono što najviše volimo da radimo, pa ponekad više provodimo vreme u sklapanju novih, nego u vežbanju starih pesama, što je, pak, plod neiscrpne inspiracije.
Nazivamo sebe eksperimentalnim rokom iz razloga što smo mi sami ‘ispali’ iz totalno drugih prča i žanrova muzike i to spojili u ITCH: Dule - lirik, sanjar; Điđa - gruv, funk, slap;
Filip - metal, dupla pedala, brzina; Jelena - mnogožanrovac – mešavina raznih stilova…
Imamo jedan album iza sebe, mnoštvo svirki i nastupa po festivalim u zemlji i van nje. Radimo na novim pesmama koje ce predstaviti ITCH u svom konačnom sastavu i stilu koji će biti na nasem drugom albumu.

Nadamo se i saradnji (u bližoj budućnosti) sa nezavisnom produkcijskom kućom iz Ohaja i naravno, nadamo se potpunom ispunjenju našeg poziva i sna...
Pozzzzz ljudi, od ekipe Itch-a