Kaschade је još jedno andergraund ime koje se stidljivo probija na ovu našu scenu. Naišao je potpuno slučajno i bio dovoljno zanimljiv da postavimo par pitanja i otkrijemo vam svet Aleksandra koji stoji iza ovog imena. Aleksandar se inače doselio iz Nemačke u Novi Sad i našeg je porekla te u razgovoru postoji i po koja greška (slovna, govorna,...) no mi smo ipak razogovor ostavili u neizmenjenom-autentičnom obliku. 

HC: Kada si napravio svoj projekat, koja je tvoja zelja bila i kakav smisao ima? Sta to tebi znaci,a sta bi trebalo slusaocima? 
K: Kaschade je nemačko prezime. Moderno usvojeno prezime. Možda postoji oko pedesetak verzija ovog prezimena. Pošto poticem iz Nemacke a jos uvek u sebi imam nemacke osobine i držanje zbog toga sam odabrao-Kaschade. Malo zvuci i kao francusko. Znači dvosmislenost. Ustvari,reč Kaschade mi se ukazala onda kad sam pred sobom video parfem-crne tečnosti. Sladunjavog zimskog mirisa. Otuda muzika-melanholična ali zimska. Ništa nije slučajno. Moj omiljeni album od Mike Oldfielda je Herges Ridge. Dominira melodija zimske čarolije. Volim januar, poklone, jelku kao i novu godinu. Volim tu bozičnu atmosveru koju sam doživeo na zapadu pa i ovde. Kaschade je moj stage name ali i muzički projekat.

HC: Ako je tvoj muzicki izraz experimentalni, sta bi bila inpiracija koja zahteva ovakvu napetu formu?
K: Kaschade je po pravilu progressivni rock sa podrskom elektronike. Svega po malo. Alternative,dark ambiental, elektronika pa i industrail,noise. Pre svega sviram taj zapadnjački engleski stil. Svoju muziku mogu da opišem kao sliku sa smislom ali i apstrakcijom. Albumi su minimaličticki i potrebna je slušalačka koncentracija. U zadnjem albumu Sculpture ima vise boja i elektronike tako da me malcice podseća na glitch, idm pa i electro progressive. Kad bi opisao Kaschade muziku u jednom dahu to bi bilo kao-Sajns fikšn sa melanholijom i agresijom. Drugi moj projekat će biti više američki stil. Retro u novoj formi. Pesme će biti pristupačnije i jasnije za širu publiku. Volim američku muziku jer u njima ima tog crnackog. A izrodio se hard rock,funk,blues, reggae,fusion,soul (al onaj iz sedamdesetih). 

HC: Kako generalno nekome ko nije upucen intenzivnu buku objasniti i kako ti se cini izjava "There is no such thing as noise"? 
K: Buka je sastavni deo u muzici i ona se proizvodi još iz davnina. Naprimer ja se uz pomoć odgovarajučih ploča sa bukom uspavljujem. 

HC: Noise. Muzika ili Anti-Muzika :)? Zasto je jedno, a zasto je drugo? 
K: Nesmatram da je buka-anti muzika. Znam da je free jazz, avangardni jazz pa i psychedelic music šezdesetih pa navamo,samo naporan i mučan za mainstream. Pored buke ljudi ne vole i instrumentale. Kod nas se što šta nevoli i uskračuje. Jednostavno neko nameče tužna pravila. Omladina stari i skloni su brendu. Da, kao ne vole brend, gnušaju se njega a konzumiraju. 

HC: Jesi li razmisljao da nastupis uzivo? Kapiram da tesko da bi ponovio ono sto se moze cuti na izdanjima pa zato,... kako bi zapravo i mogao da izgleda tvoj nastup? 
K: Sebe više doživljavljam kao studiskog muzičara. Ploča je u Nemačkoj mali nebeski poklon pa onda strip,video igrice,knjige. Tek na petom mestu je film. Imam tu želju prvo da odradim ploče a ne odmah da se popnem na binu. Vodolija sam u horoskopu i znam unapred svoj raspored. Još par ploča. Sređivanja Video Clipova starijih singlova pa onda promo nastupi(pauza)nastupi koji će biti za početak-instrumentalni. 

HC: Neponovljivost napravljene muzike. Prednost ili mana? 
K: Svaki bend ili artista ma u kom fahu ima svoj status. Staus se vremenski menja makar ona ostala tvrdoglava. Istinski to je mucenicka filozofija gde nema kraja i koja na zapadu u raznim medijima zarađuju za život. Što je naravno normalno.Kod nas pre svega treba da bude što više pismenih, mediskih formi. Postera, banera, audio cd, štampanje gramofonskih ploča, više muzičkih radnja, striparnica, klubova, nezavisnih kuća. Pre svega treba zdrave konkurencije a manje kompleksa. Ne smemo dozvoliti da nas banalnost pojede. Pre svega treba da budemo ljudi a tek onda muzičari. Moj muzički izdavač je Slušaj Najglasnije Zdenka Franjića iz Hrvatske. Ali isto tako želim nezavisne pa i zavisne muzičke kuće u Srbiji i u ostalim regionima. 

HC: Kaze jedan moj ortak "za sve to ti je dovoljan fruti lups i esid"... Sta koristis u radu? Hardver, softver, gedzet isl... 
K: Dosta se danas muzičari ježe digitalnosti. U mom slučaju koristim mešavinu analognog i digitalnog. Digitalnosti je došla kao što je nekada došao sintisajzer. Po Miles Davisu sintisajzer je instrument futurizma. No,postoji muzičari koji sviraju gitare ali iz zvučnika čujete Hammond organ-b3. U studiju koristim moj osnovni instrument saksofon. Imam dosta raznih procesora. Koristim bubnjeve al na njima ponekad sviram glockenspiel. Koristim klavijature i midi wind controller. Da ponovim predhodno pitanje. Svako ima svoj status, razmišljanje,žanr. 

HC: Danas je racunar dostupan svima. Cinjenica je da masa ljudi radi nesto po pitanju muzike sama. Da li smatras da je ta dostupnost dobra i to da svako moze da radi muziku/buku? 
K: I opet postoji ogroman procenat bendova koji sviraju a da nemaju kompjutere.Postoji bendovi koji preziru taj instrument pa ipak u budučnosti koriste taj omržljeni instrument. 

HC: Koliko stizes da pratis desavanja u ex yu u smislu novih i starih imena. Ko ti je zanimljiv sa nasih prostora? Cini se da je pre jedno dve-tri godine naisao je neki novi talas bendova i projekata a onda je to malo splasnulo sada. Kako ti vidis to? 
K: Dopada mi se scena kakva nudi Odličan hrčak. Volim Repetitor, instrumentaliste Ola Horhe. Isto tako postoji underground scena medju kojima je Third I kao i Slušaj Najglasnije. Rep ili Rege muziku nikad nisam gotivio a Kabare pomešan sa kafanlukom treba-zabraniti.Od Hrvatske scene cenim Insolitvs, Babilonci, Tehac, Zerkman. A od nove Novosadske scene Dreddup, grupa Stena, Zontag i Bekus. 

HC: I ovim ti ostavljam poslednju priliku da kazes nesto sto zelis a nisam te pitao i jeste ili nije bitno tebi, nama, nekome... 
K: Budimo pre svega zdravi i pametni kao inžinjeri (film Prometheus).