Došao je i taj dan, da oslušnem nešto novo iz tabora veselih Makedonaca. Čini mi se da je prošlo zaista dosta vremena od njihovog poslednjeg izdanja, a još više od dana kada im čuh pesmicu na nekoj kompilaciji koju mi je uručio Vasko, a za koju Vojo reče da zvuče kao Toše Proeski. Bilo kako bilo, od toga dana postadoše mi jedni od najomiljenih domaćih bendova.
Najavljivaše novo albumče po facebook-u, ali ja ne obratih dovoljno pažnje. Zapravo, jesam obratila pažnju na informaciju, ali ne i na promo spot koji su okačili tamo. A radilo se o hitčini samo takvoj! Silly, silly me! Nema veze, nedugo zatim iskopah informaciju da je kompletan album dostupan putem linkića za besplatno smačinjanje. Tada već nisam bila lenja. Nekoliko minuta kasnije već sam uveliko uživala! Ok, “Intro” i “300 prasanja” možda i nisu pokazivali pravo lice albumčeta, ali kada krenuše: “Bezgrešen”, “Afrika”, “Skok”, “Ti treba nekoj”, “Golemoto NE”, “Glaven grad”,… nešto u mojoj glavi kliknu i ja se raspadoh od lepote… Ne, ne od moje lepote, već od lepote onoga što čuh, a što debelo obradova moja ušesa I dušu.
Kao što i sami možete zaključiti, momci pevaju na svom materinjem jeziku, ali nijednog trenutka mi to nije zasmetalo. Mislim, to što ne razumem baš sve što su želeli reći. Muzikom su me kupili za sva vremena. Imaju neki kompozitorski (ska-latino-drum’n’bass-pop-punk-rock) fazon da uz pojedine pesmice jedino što moram da uradim je da zaigram u H.L. stilu, pa maker to bilo i nasred kancelarije (gde najviše i slušam muziku).  Šta ću, to je jače od mene. Nimalo mi nisu zasmetali ni izleti u hard core u  pesmama “Pauza” i “Na luta rana”. To je nekako upotpunilo kompletnu, ultra pozitivnu, sliku koju dobih preslušavajući ovih dvanaest pesama.
Momci, živeli vi meni još stotinu godina i sačinite bar još desetak ovakvih albuma, a za kasnije ćemo videti.
P.S.  Nakon devetnaestog preslušavanja javno priznajem da je i “300 prasanja” mnogo dobra pesma.

Gaca Bx(O)xKx