Posmatrajući šarenolikost lica oko mene, u punom autobusu, konačno uviđam suštinu svojih sugrađana.  Građana planete Zemlje. Nebitno je godište, oblik, boja ili  pol...kada se stvarno zagledate u nečije lice, u momentima vožnje autobusom ili šetnje ulicama svog grada. Istina vas udari u svoj svojoj glupavoj očiglednosti koju ste birali da ignorišete decenijama, zato što ste sebe nabedili da mora da postoji nešto komplikovanije.  Naš mozak je zaista glup. Voli da rešava život kao jednačinu, praveći razlomke tamo gde oni ne postoje. Pri tom, vodeći nas dalje od jednostavnosti i prave istine. Da moguće je uvideti jednostavnost i suštinu ljudske duše.Šta je zajedničko ,npr, kod starije gospođe koja zabrinuto gleda kroz prozor...ili pak pubertetlije koji grozničavo ćuka po svom  telefonu...blenući uzaludno u svoju praznu FB stanicu....ili pak seniora od 90, koji se vraća iz Doma Zdravlja....

NA prvi pogled, pomislićete....Ova baba je spremna da se posvađa sa nekim oko najmanje gluposti...ili, ovaj klinac je zavistan od lajkova na fejsu...ili pak,  Ovaj stari gospodin, prepun je prezira prema omladini...zarobljen u 50im godinama.  To je naravno moj glupavi mozak, čije sam mišljenje odlučio najsurovije da odjebem.

Oslušnite njihove misli, pročitajte njihove izraze lica...i videćete.   U svakome je zapravo neiskvareno dete. Preplašeno do ludila. Dete koje je na ivici da zaplače zbog nemoćnosti i dezorjentisanosti u ovim okolnostima koje su ga snašle.  Mnoga deca, nose prevelike cipele...ili pak, premale.  Otrcane kapute ili preskupu garderobu...zašto?  Niko od njih nije to izabrao. Kao što nije ni izabrao da se "ponaša"... slušajući ovog ili onog "oca".  Ili ovu ili onu "majku".  Na žalost...svo vreme smo se susretali sa njima i slušali šta treba a šta ne treba ... KORISTI MOZAK!!!...glava nije samo za šišanje.  Ili,  NIKADA OD TEBE ČOVEK NEĆE BITI!!1.... Ili, NEMOJ SLUČAJNO DA ZAPLAČEŠ, to je za pizde....BOJ SE BOGA...da nebi goreo u paklu. itd itd.Mozgovi grozničavo rade, ne bi li kroz decenije smislili  pravi i ispravan način za valjano življenje.

A srca?  Srca im polako venu, zanemarena.  Bol ostaje, da podseti na postojanje zanemarenog srca.
Šteta je  što se svi plaše svoga bola, i suzbijaju ga antidepresivima ili autoagresijom. Zato što žive u konfliktu mozga i srca., eto zašto.Voleo bih da ih zagrlim sve od jednom...i da im kažem da će sve biti u redu. Baš kao što bih učinio sa nekim izgubljenim mališanima.  Da im svima kažem da su svi u samom startu bili dobri i savršeni. Da žive u iluziji i da je ljubav neograničena i besplatna...Voleo bih da izbrišem sve te paklene misli iz njihovih glava..i da im otvorim srca.  Da ispustim sav gnoj i da pustim ljubav u njih.   Da im kažem ...Sve su vas zajebali i ništa od toga nije istina. Ne brinite, nasmejte se.
Ovo su poslednji dani Pakla na Zemlji.  Slobodni ste.

Marko Albijanić