„Beware of the small eggs“ (ili možda ipak „Beware of the small balls“?) glasio bi dobar prevod za jedan deo naslova. Nije ispalo ono što ste u stvari mislili da jeste. Upravo je to priča koju želim da prikažem iz svog ugla - kako to da je prevara na svakom koraku, kako smo je nesvesni pa lako na nju nasednemo i još gore – kako kad je dočekamo svesni ipak od nje ne odustanemo, od nje se ne sklonimo i od nje se uopšte i ne branimo. Manjak intere(sovanj)a za menjanje situacije, jer čak ni buntovnici nisu više ono što su nekad bili. A i ti nekadašnji buntovnici, po kojima je bunt dobio ime i kojima je zahvalan za svoje postojanje – čak su i oni odustali od svojih načela, namera i ambicija. Hipiji su postali japiji. I prašta im se u neku ruku, jer da bi došli novi mladi, stari mladi moraju da ostare, da nađu drugu okupaciju. Problem je što nisu ostavili nekakvo nasleđe, koje bi i ove današnje mlade inspirisala da budu „svoji“. Danas, moram priznati, imamo očigledan privid bunta. Ne pljujem, ne osuđujem i ne mislim ništa pogrdno ako kažem da su hipsteri jedna od prevara (oni mi prvi padoše napamet kada razmišljam o kvazi buntu). Ne oni kao pojava, nego su oni jadni prevareni. Gadno, i to moram priznati. Dragi, verujem sada ogorčeni hipsteri, ko je uopšte postavio ultimatum i naredio da svi moramo nositi uske pantalone, široke košulje, naizgled neuredno iskombinovanu odeću i obuću, one Ray Ban Wayfarer naočare, Arafat marame? Toliko su puni gneva, željama za bolju budućnost, a nisam sigurna da neko od njih zna kako bi do toga trebali doći. Lako je dati kritiku (ovo što ja sad pišem jeste kritika, ali čitajte dalje – ima poentu i rešenje problema), ali naći rešenje i držati se toga po svaku cenu – to je uspeh i to je cilj bunta po mom mišljenju. Revolucije ne nastaju samo da bi se određeni vremenski period u istoriji mogao nazvati „vreme revolucije“. Nastaju jer ljudi koji ih dižu žele neke promene i žele ih iz petnih žila i boriće se za njih svim raspoloživim sredstvima. Naravno, malo sam radikalizovala i karikirala stvari u prethodnoj rečenici, svakako da postoje i manje radikalni i manje angažovani oblici buntovništva. Bitna je ideja i misao koja nosi, a ne autfit koji ume da razočara. Važno je imati skolonost ka dobrim delima, ka menjanju onog šta ne valja. Vaša odeća to ne može da promeni. Samo vi to možete da promenite. Da bismo sprečili neke buduće prevare. Jer ako ih ne sklonimo i ne sprečimo i sami ćemo postati jedna hodajuća prevara. 

P.S. Inspiracija za naslov došla je od jedne priče koju sam čula nedavno, o jednom čoveku koji je kupovao najjeftinija, ona majušna jaja u Maksiju ili već nekom sličnom marketu, kako bi ih prodavao na pijaci po većoj ceni. Možda duplo većoj. I to mu je polazilo za rukom, jer je angažovao starije komšinice, penzionerke iz svoje zgrade, „nadenuo“ im tipičnu nošnju baba iz srpskih sela (ovde autfit stvarno igra bitnu ulogu) i postavio im handmade prodajna mesta na vidikovačkoj pijaci. U praksi to izgleda ovako: dama u najboljim godinama nedeljom krene na pijacu. Zna da bi, između ostalog, trebalo da kupi i jaja. Zna da jaja ima (recimo) u Maksiju ali pre (recimo) Maksija nailazi na bake koje prodaju jaja na tezgama i ove naše koje prodaju jaja na improvizovanim tezgama. Gleda dama, gleda, i računa dobitke i gubitke. U Maksiju prodaju ona jaja A klase po većoj ceni, a ove seljanke po pijaci prodaju jaja bez ocene klase po malko nižoj ceni. Ove na pravim tezgama i nemaju neke bog zna kako dobre nosilje, nađe se svakako i po neko kvarno jaje, ali ove bake sa strane, koje su „došle da zarade dinar samo da prežive“, sa rumenim obrazima, kaljavim cipelama i oko glave vezanim maramama imaju mala jaja, ali sigurno su dobrog kvaliteta. To moraju biti prava jaja sa sela! A ni jedna cena nije skupa za dobro jaje i dobro zdravlje! Kada pita zašto su jaja tako mala, baka spremno sačeka sa odgovorom da njene koke nisu tovljene nekim „konzervansima i veštačkom hranom“, nego samo kukuruzom, pa su zato jaja mala, a onda se dama čak i zamisli i shvati da je ta mala veličina jaja zapravo prava, jer smo u ovom prevarenom svetu izgubili iz vidokruga prave veličine i količine! I tako dama u pravim godinama kupi mala jaja i srećna ode kući da uživa u svom prividu sreće, zdravlja i blagostanja. Ali, mala jaja ipak ostaju mala jaja.

Marija Golubović