Godina izlaska: 2002
Režija: Takashi Miike
Scenario: Shigenori Takechi
Glumci: Riki Takeuchi, Ryosuke Miki, Kenichi Endo, Mika Katsumura...

Uh, koja filmčina!!

Soundtrack da se usereš u gaće, Riki Takeuchi kao hladnokrvni jakuza pun gorčine i explozivnog ludila, savršeni kadrovi, fantastična režija Takashi Miikea.. pa šta više poželjeti?

Film koji počinje laganom naracijom o čovjeku koji je poput zvijeri, a nastavlja se na sumanuto dobre kadrove atentata na vodju jakuza uz ubitačan rock'n'roll/psichobilly soundtrack, vam govori da ovo nije još jedan mafijaški film koji ćete gledati samo da bi vam prošlo vrijeme. Tipična priča o sinu koji želi osvetiti smrt oca bi u rukama nekog drugog režisera se pretvorila u običan akcijski film prepun klišeja i ispraznih riješenja, ali ne kada u ruke takvu priču uzme Takashi Miike i kada glavnog lika impersonira genijalni Riki Takeuchi. Od izlizane priče Miike je uspio napraviti bezvremenski film o osveti, lojalnosti i nasilju. Riki Takeuchi nikad nije bio bolji i ludji, kroz bol zbog smrti oca on postaje najcool jakuza osvetnik ikada, prebija šipkom na smrt hrpu protovnika, žvaće žvaku i prezirno se smješeći upuca šefa klana pred njegovom ženom, u prepunoj ulici razara bazukom zgradu a da ne trepne. Soundtrack za film je uzet od psihodelic rockabilly sastava 'Flower Travellin band' i savršeno je uramio kompletnu sliku filma. Zapravo, Miike je i napisao sam film tako što je prvi put čuvši disk gorespomenutog benda, došao na ideju da napravi film o jakuzi osvetniku, a muziku je koristio kao početni korak.

Gogi the Bastard