Helly Cherry je Pry pratio od samih početaka i pažljivi čitaoci su imali prilike da skapiraju čitav razvoj ovog benda koji upravo poslednjih meseci kulminira izdavanjem ovog albuma na dva diska (!) i promotivnom turnejom. Iskoristio bih ovu priliku da se osvrnem na celokupan dosadašnji njhov rad, odnosno na utisak koji su ostavili ovih par godina na mene. Možda zbog toga ovi redovi neće biti klasična recenzija ali će vam svakako dati pravu sliku o bendu.
Nastali su krajem 2009. sa željom da naprave pomak u metal zvuku i sviraju nešto drugačije nego do tada (death metal između ostalog). Pry su se okrenuli eksperimentisanju pa su tako u njihovom muziciranju postali značajni uticaji alternativnog i grunge zvuka 90ih godina. Naravno na te osnove usledila je nad(o)gradnja sopstvenih iskustava i ideja. I neki konkretniji rezultat je bio vidljiv već naredne 2010. godine kada se pojavio EP From Morph. Na EPju se osećaju upravo gorepomenuti pravci i uticaji bendova tipa Alice in Chains, Tool, A Perfect Circle. From Morph je dostupan za free download na Pry sajtu, ali je izašla i fizička varijanta na disku koji je bio zanimljivo pakovan.
U svakom slučaju Pry su pokazali čitavom pričom da ozbiljno grizu i zaista žele da na najbolji mogući način ispričaju svoju priču.
Usledio je duži rad na novom albumu praćen brojnim svirkama, a imao sam prilike da ih pogledam uživo na Zaječarskoj gitarijadi gde su svakako skrenuli pažnju na sebe.
Novi album nije stigao tako iznenada jer je bend dosta vremena posvećivao pažnju promociji i fanove redovno obaveštavao dokle se stiglo sa snimanjima i slično. I upravo to je ta ozbiljnost pristupu koji sam malopre pomenuo. Bendu JESTE stalo do onoga što rade i jako cene svoj rad. Rećićete "pa dobro, svaki bend valjda ceni svoj rad" i to jeste uglavnom tačno ali nije svaki raspoložen da svoj rad predstavi na način na koji to zaista zaslužuje. Eto TU je razlika između PRY i većine drugih bendova. Da ne pričam u prazno dokaz je upravo album o kome govorimo ovde i koji nam dolazi u luksuznom digipack omotu. Čak i da ne volite ovakav zvuk kada u današnje vreme vidite ovakav proizvod morate reći: "respect".
Zvuk je ostao na tragu pomenutih pravaca i lagano se razvijao. Transcendent Iridescence nije album na prvo slušanje i potrebno je posvetiti mu se što zbog tema kojima se bave što zbog same dužine trajanja albuma.
Kod nas mi jedno na pamet padaju niški Styptic koji neguju sličan zvuk i bilo bi zanimljivo videti zajednički koncert ova dva benda.
Pry su se potrudili da vam ponude nešto zaista drugačije od onoga na šta smo navikli i zaslužuju vašu podršku. Svoj sud o albumu donestie sami preslušavanjem dela albuma na www.pryserbia.com.
Predrag