Carnaval je bend iz Ljubljane koji se početkom ove godine oglasio trećim studijskim izdanjem, izdatim u sopstvenoj režiji. Gitarska ekipa iz slovenačke prestonice u najvećoj meri na ovoj posve prijatnoj ploči rešava neke hronične jednačine smislenog bavljenja ovom vrstom muzike na ovim prostorima.
Prvo, ovaj bend zvuči prilično nepretenciozno i rasterećeno iz čega proizlazi sviračka samouverenost i lakoća. Drugo, grupa se očigledno zabavlja dok svira. Treće, ona uspeva da u najvećoj meri tu zaigranost prenese i na nepripremljenog slušaoca.
Koren inspiracije Slovenci nalaze u grandžu, što je biljka koja nije preterano uspevala na ovim i bližnjim terenima (ako ćemo pošteno, nigde van Sijetla). Ova osnova je nadograđena zdravom dozom stoner/hard rock zvuka koji u deželastom izvođenju zvuči osvežavajuće i potentno, i to toliko, da ukida smisao postojanja na mišiće pumpanih i u raznim kultur-kuhinjama izmišljanih novih regionalnih scena stvaranih po meri šačice umišljenih prijatelja i poznanika.
Naslovna pesma daje precizan prikaz duhovnog holokausta svakodnevne korporativne rutine (što je za neke i dalje sinonim za “dobar život”), čiji se jedini luft trikotažne ljudskosti svodi na neprekidni putujući sportski cirkus. Prvi “video singl” Neighbour, daleki sugrađanski eho rada kultnih Quod Massacre, nekadašnjih šampiona SFRJ u zahtevnoj kategoriji “post-Bad Brains”, je sarkastična oda večito nasmejanim pobednicima tranizicije, onom tipu ljudi sa kojima se svakodnevno srećemo a nemamo ništa zajedničko sa njima. Već u prve dve numere, Carnaval uspeva da pronikne u suštinu svakodnevnih kutaka koje je neophodno valjano doživeti da bi bili interpretirani na pravi način. Dakle, tamo gde bar 4/5 regionalnih i globalnih bendova ovog trenutka nema pristup.
Najveća mana ove dugosvirajuće poslastice sa sportskim trilingom u imenu je što njenim protokom kvalitet pesama blago opada, što je donekle i razumljivo kada se u obzir uzme visok kvalitet otvarajućih fire-startera. Najveća vrlina ljubljanske postave je u tome što u svom muziciranju začuđujuće, gotovo nonšalantno, uspeva da pomiri prijemčivo i progresivno, elegantno povezujući neobavezni pop-grunge sentiment i rokične stoner vožnje u jedno lako probavljivo organsko pakovanje kome ne manjka ni viceva ni važnih i vrlo ozbiljnih poruka.
maare