„Tristapedesetsedam... Gotovo!”
Bog žalosno zatvori vrata Raja.

Crvena zora.
Nema živog stvora.

Ovde je otprilike nekad bila planeta Zemlja.

Biljana Kosmogina je osoba bez lične karte, adrese i matičnog broja. Odbacila sam prezime da me u stvaranju-produkciji ne bi opterećivali sopstveni ego i identitet. U vreme kada sam studirala Političke nauke - novinarstvo, morala sam se nositi s marksizmom i socijalističkim samoupravljanjem, te marksističkom filozofijom... pa sam spas našla u radio novinarstvu i bila na 202-ki neko vreme, a potom pisala za razne časopise. Imam diplomu ženskih studija, što smatram relevantnim. Oduvek sam nastojala da se bavim onim što me uzbuđuje i radim ono što drugi ne rade, što se ne usuđuju da rade, ili rade nedovoljno dobro.
Devedesetih je to bio SF, književni žanr koji je bio i ostao marginalizovan u Srbiji i pored nastojanja grupice odanih autora i poklonika. Dobila sam nagradu za SF-priču “Hilandarska maja”, koja je svoje mesto našla i u italijanskoj antologiji srpske priče Casablanka Serba iz 2003. A onda, prelaskom u novu eru, ženske studije su me pokrenule na ozbiljnije promišljanje o seksualnim i rodnim identitetima. Objavila sam esej Homoseksualni identitet u umetnosti i novim tendencijama XX veka, a za drugi - Transvestizam kao individualna različitost (ludilo kroz manifestaciju višeznačnih poruka), dobila sam nagradu na prestižnom književnom konkursu Ulaznica 2003. Zrenjanin.
Kada sam u fantastiku ubacila erotiku/seks, to nije naišlo na dobar prijem, ali pobeda na konkursu za kratku priču Queer Zagreb festivala 2004. bila je potvrda da sam na pravome putu. Objavljujem u kulturnim i književnim časopisima (PopKult – Bg, Zarez – Zg, Naš Trag – Velika Plana, Profemina...). Provociram i bockam ljude, ne dozvoljavajući im da gube koncentraciju i spavaju. Služim se trikovima. Baš sam pokvarena.
Sa ovim je pričama Biljana Kosmogina učestvovala na konkursu Trenutak inspiracije – 357.