Ove jebeno hladne večeri u , 13. Novembra 2011 godine, prisustvovao sam svirci gorenavedenih bendova, podobnoj za isključivo maštovite i sumanuto strastvene ljude. Pravo da vam kažem to je bio jedan žestok genitalni pucanj (po poznatim rečima mog prijatelja Uroša Tomića) u lice ove usrane krek drolje (koja mi je po ko zna koji put okrenula leđa i naterala me da se osetim kao poslednje govno , zato što sam izduvao za noćni prevoz uprkos tome što sam uredno stigao na stanicu).... zvane BEOGRAD.....

*** Bend Scaffold je probio led i vrlo brzo i uspešno postavio skelu za uspešnu izgradnju kolosalne tvrdjave sazdane od paklenih riffova visokooktanske vrednosti koje su sami isporučili kao i bendovi posle njih...ukratko, stari kurajberi su bili zaduženi za zagrevanje publike ali su pak učinili mnogo više od toga. Vrlo brzo, već posle par uvodnih numera, razjasnili su zašto nemice vole srpski kurac. Ispričali su svoju bogatu priču kroz seriju mnogo dobro definisanih pesama sa energetskim nabojem benda koji definitivno zaslužuje veliku binu i predrkano ozvučenje kao i harem arapskih lepotica u backstageu. Kilometraža i agresivnost, učinili su da sam Đavo krene da lupa metlom po plafonu, u nadi da će ih naterati da se makar malo utišaju.... uz komentar....Au JEBI GA, SCAFFOLD PONOVO NASTUPAJU....no sleep till dawn.Dujke i banda su ipak ostali monolitni u svojoj nameri da isporuče svoje stvari pravo u utrobu ove pogane septičke jame od grada. Što se benda tiče...no sleep till Wacken open air ili nečega ozbiljnijeg. Moja preporuka....tekstovi na srpskom jeziku... .Zadovoljan sam njihovim snažnim i samouverenim nastupom.

*** MAD Goya , iako su uleteli u dobro podmazanu i razlokanu pizdu, zahvaljujući svom perfektnom poznavanju anatomije duše beogradske (alkoholom inspirisane) bagre, podigli su atmosferu na viši nivo. Potrefili su po sred G tačke, a publika je na to poskočila kao mlada pastirica koju je do'vatio drvaoseča sa Tare....a kao što ste već možda čuli....drvoseče sa Tare...ubijaju od kare. Ova tri šiljokurana su objasnili zašto je neophodno popiti gajbu piva pre vođenja ljubavi sa svojom dragom...Totalno drugačijeg senzibiliteta od ranijespomenutog Scaffolda, bend koji je definitivno upalio vatru pod guzicama svih koji su se snebivali tokom nastupa pređašnjeg benda....Imaju stav koji je poslao sve fićfiro metal bendove u pičku lepu materinu, gde i pripadaju. Zato što se TO tako RAdi....I ta muzika tako treba da zvuči...ni manje ni više. ;) Oldschool je to, i prava je šteta što im se zalomilo da žive u ovom olimpijskom bazenu, ispunjenom govnima, od zemlje. Definitivno imaju šmeka i veselog duha koji je vrlo zarazan.....pesme napisane na domaćem jeziku su , naravno, ogroman plus. Zato što mnogo brže dovode do kliktanja nervnih ćelija u mozgovima publike što jednosmerno vodi do instant prepoznavanja.... puna podrška za ove drvoseče.

***ASHEN EPITAPH is Sente, bili su počasni gosti, i samim tim svirali treći po redu kada je atmosfera bila već toliko uzavrela da je publika skakala kao gomila pavijana na užarenom limenom krovu. Iskreno da vam kažem, momci su to i zaslužili, ne samo zbog puta koji su prevalili, već iz zato što su došli iz septičke jame koja, verovali ili ne smrdi više od Beograda. Naravno, da jebeni ratari iz Sente ne vole da slušaju metal , te su ovi momci oslobodili ogromni unutrašnji pritisak koji se akumulirao u njima u proteklom periodu. Kažu da tim koji igra u gostima mora da kida, da bi se dokazao....jebem li ga..ASHEN EPITAPH su svakako pokidali u svom stilu. Pokazali su nam koliko im je pun kurac njihove sredine i da su spremni da zauzmu svoje mesto medju vrhunskim evropskim metal bendovima. Moja preporuka je da se presele iz one crne rupe u neki drugi grad ako im mogućnosti to dozvoljavaju.... U svakom slučaju , jedva čekam da i ih ponovo sretnem.

Eto....čekajući prevoz , napisah svoje utiske, vruće, direktno iz rerne. Ogorčen na ovaj grad, nadam se da će se udaviti u poganom semenu ova tri benda koji su svoj genitalni pucanj vrlo intenzivno izveli.... Drago mi je što sam posle dugo vremena video sve te drage ljude...neka su mi živi i zdravi svi. :)

Marko Albijanić