Bend, instrumenti, mikrofoni, pojačala, i par kvadratnih metara po kojima se Velečasni Billy G. i Dusty Hill kreću. To je sva akcija koju možete očekivati na ZZ Top koncertu. Četrdeset godina na sceni, u jednoj te istoj postavi, sa gomilom hitova koje ni oni sami ne mogu više nabrojati koliko ih je, ZZ Top su svojevrsni fenomen. Opušteni fenomen. Pretpostavljam da će jednom dijelu fanova (svakako evropskim fanovima), video ugođaj sa ovim dvd-em, zbog nadaleko poznate tromosti benda na sceni, biti malo veći ili jednak nuli. Ali ... i ovo je jedno od onih jako naglašenih „Ali“, sa fanatičnim pogledom u očima i prstom uperenim u nebesa kao da se sami bogovi zazivaju ... aliiii, ne zaboravimo o kome ovdje govorimo! - i sve ono što je eventualno izgubljeno energičnijim scenskim nastupom, uveliko je nadomješteno karakterističnim dinamit blues, boogie woogie iz donjeg doma, rokenrol ZZ Top audio pljuskom po pozamašnom ženskom dupetu (da se ZZ pitaju, sigurno bi bilo u obliku državnih granica Texasa). A onda tu još dodajte i onaj njihov scenski „ples“, tj. one male mote koje su usvojili na „Eliminator“ albumu, ujednačeni pokreti uklopljeni u ritmiku pjesama, koji jednostavno mame osmjeh dok ih čovjek gleda, koje ih je naučila, zamisli, Paula Abdul. Sonična bomba i ta njihova karakteristična tromost, odišu onim neodoljivim ZZ Top šarmom.
Prve dvije pjesme opušteno i bez nekog uzbuđenja uvode publiku i bend u atmosferu, i nakon treće „Jesus Just Left Chicago“, počinje pravo raspištoljenje i „I'm Bad, I'm Nationwide“, „Cheap Sunglasses“, „Heard It On The X“ jednostavno raznose čula. Vidno alkoholisana publika, mada ni oni nisu nešto živahniji od samih ZZ, Hill/Beard ritam sekcija od koje se trese scena, te onaj ogroman, topao i omamljujući Billijev gitarski zvuk koji nije moguće opisati riječima, i koncert se nastavlja sa „Pearl Necklace“ (smeta li kome aluzija?), „Just Got Paid”, „Rough Boy“, „Gimme All Your Lovin'“ turbo boogie „Heard It On The X“ i još krš i lom drugih. Više neizbježna „Legs“ ne prolazi bez krznenih Gibsona i ova verzija pjesme zakucava i apsolutni je vrhunac koncerta. Nakon ove pjesme, nakon ovog audio ataka, čovjek jednostavno ne može da bude neraspoložen, pa taman sva familija i pas pocrkali (a ponekad .... hmmm, ok, ok. Sorry, ZZ ponesu).
Ako pogledamo jedan pozamašan broj njihovih vršnjaka i kolega iz iste branše, nemoguće je ne primjetiti onu ružnu opuštenost i dosadu nastupa kada bend jednostavno nema više ništa da ponudi i na turneje idu jedino zahvaljujući pedigreu imena benda i da bi uzeli nešto para. Činjenica je da su na ovom DVD-u pjesme između 15 i 40 godina stare, ali zahvaljujući nevjerovatnoj izvedbi benda, zvuče svježe, mladalački i poletno kao da su komponovane i razbile vrh top lista juče, a to je sposobnost koju malo koji bend danas ima, i tri instrumenta i dva glasa, Hill/Beard ritam sekcija, Billijeva nenadmašna gitara, i ZZ Top su prvoklasni zabavljači koji uživaju u onome što rade.
Već nekih dvadesetak godina kruži priča da Billy sam pravi svoje žice i trzalice, i to od branika rashodovanih Kadilaka. Ako se ne varam, ova tvrdnja je došla od samog Velečasnoga, i iako je vjerovatno šala, priča se pretvorila u urbanu legendu koja živi zajedno sa ZZ Top i toliko je sveprisutna uvjek kada se govori o ovom bendu da je danas sasvim opravdano pitati, da li se čovjek samo šalio ili stvarno pravi „home made“ žice od kršnih branika. Slušajući ovaj koncert i nevjerovatan zvuk koji izlazi iz gitarskog pojačala koji samo Reverend Billy Gibbons uspjeva da proizvede, nimalo ne bi čudilo.
I za kraj, „What they got in Texas? - Anything you want!“.
Meni je dovoljan samo ovaj bend.
Nikola Franquelli