Moja devojka trenira kendo. Mama mi kaže: Ako, ako, kada je ne budeš slušao ima da te uvošti k’o vola u kupusu. Eh, što i ja nisam nekada tako tvog oca, sada bi bio pametniji...“
Tu se nastavlja njen beskrajni monolog kojeg ja više i ne slušam.
Moj otac ume da kaže: „Šta, jer ona tvoja i dalje mlati onom močugom! Bolje bi joj bilo da nauči da kuva, ne znam samo šta zamišlja“.
Moj otac ne voli moju devojku jer je viša od njega, baš kao i moja majka, pa pati od kompleksa niže vrednosti. To, međutim, ne znači da ne voli moju majku, čim se oženio njome. Barem tako ja mislim.
Moja devojka ne kaže ništa. Vredno trenira svakog dana, po dva puta.

Vlada Todorović