Sledeće je pronađeno u kartoteci specijalnog odsjeka za moralni kriminal, opština Tivat (SOMK/TRT), zaveden pod brojem 17-347/BN-28, fajla 3, datum 13.08.2010:
„Ja, dole potpisani, dobrotom i milosrđem odgovornih koji mi pokazahu put, ovdje sada izlazim otvorene i čiste duše i priznajem odgovornost za sve kriminalne akte i sva nedjela protiv zdravog razuma i moralnih načela našeg društva, počinjena i dolje nabrojana pred ovom časnom inkvizicijom odsjeka za moralni kriminal, pododsjek državnog tužilaštva, od moje strane u periodu od 1874 godine do dana pisanja ovog priznanja.
Priznajem da sam kriv za sva nedjela protivna moralnom kodeksu našeg društva: da ne lažem, da ne kradem, da nisam lijen, da sam nastojao ilegalno da pomažem drugima, da ne pijem, da ne pušim, da se ne drogiram, da čitam Alan Ford i da nisam promiskuitetan (bio jesam ali shvatam da to nije izgovor i obećavam da ću ponovo). Priznajem da sam postao netolerantan prema divljim, pokvarenim, lažljivim i prevrtljivim ljudima i da sam im zagorčavao život. Priznajem da sam podjebavao nadređene i da sam izrazito savjesno to radio. Priznajem da sam više volio životinje nego ljude, da sam volonterski radio u azil za napuštene životinje jer je pseća govna lakše kupiti nego čovjekova govna slušati. Priznajem da sam u ranim danima svoje bolesti i pomućenosti razuma na zidovima tivatskih zgrada napisao kontrarevolucionarnih i antidruštvenih grafita komada jedan, da sam odgajao kulturu slobodnog uma, da sam odbijao da budem kao svi ostali, da sam odbijao da se mješam sa masom bezglavih dupelizaca lokalnim kriminalcima, dilerima i zelenašima. Priznajem da sam od sebe odbijao podlace, lažljivace i sitne lopove. Priznajem da nisam uspio da se uklopim u tu idilu i da sam u očaju spas tražio u hevi metalu i rokenrolu i puštao kosu, i dlake iz nosa i ispod pazuha.
Priznajem da nisam prihvatao zdravo za gotovo ništa što bi mi država i crkva pravedno servirali i da sam uvjek sve iz više uglova posmatrao. Priznajem da sam zastranio sa puta vjere i Boga. Priznajem da sam orgijao sa vješticama, kopulisao sa vilama, žrtvovao kokoške i jarca (jednom zamalo jednu pantiganu sa tivatske rive, al’ uteče u kanalizaciju), da sam prizivao duhove Elvisa i Toma Vejtca (iako nije krepao), i Blavacke (ona jes'), pentagrame crtao, televiziju kao oltar koristio, da sam krv i sjeme prosipao po sveštenicama, da sam palio crne svijeće, prizivao đavla, demone i pale anđele, da nisam išao na vjeronauku i da sam popu prdnuo pod tuniku.
Priznajem da sam slušao Partibrejkerse i EKV. Priznajem da sam ih gledao uživo u kafani i na velikoj sceni, da sam devedesetih pjevao „ispod šlema mozga nema“ umjesto da sam puškom komšiji mozak prosuo, utrobu rasuo, porodicu satro, bezglavo za komandu kao pion radio. Priznajem da sam tvrdoglavo odbijao da vjerujem u nasilje, nacionalnu ili vjersku netrpeljivost, strah i strahovladu i jedio rješenje. Priznajem, dok je zemlja bila u plamenu, da sam bio zbunjen tinejdžer, priznajem da sam radio teško dok si se ti gojio k’o crv i lepljiv od znoja i masan od krvi, novac u rukama. Priznajem da sam gledao i Mejdene i Slejer i opet Mejdene i još krš stranih i domaćih plaćenika, parazita i podrivača mira, reda i poretka. Priznajem da sam im se klanjao i bio zaveden i zavodio druge. Priznajem da nisam slušao mile melodije turbo folka i narodne muzike, već znojavog Ramba sa balkana. Priznajem da sam imao zle misli očuvanja prirode, smanjenja ozonske rupe, povećanja mentalne rupe, koristio štedljive sijalice i alternativne izvore energije, sve pod zlim uticajem znojavog Ramba sa Balkana. Priznajem da sam odbijao benzinu da koristim i solarnu energiju sam rabio, a baterije iz ženinog vibratora reciklirao i nisam ih u smeće, vatru ili vc šolju bacao – ni vibratore. Priznajem da sam plastične boce reciklirao i troslojnim papirom guzicu brisao.
Priznajem da sam pisao subverzivnu štampu, pervertirao umove, učio ih pogrešnim i iskrivljenim dogmama, širio nekulturu slobodnog mišljenja i zdravog uma, kvario mlade i korio stare. Priznajem da sam pisao za Mulj.net, za Helly Cherry (pu, pu, pu! grdni bili!), za StorBerg, Prdni pa Uhvati, Kontrabandista, Bubreg u Loju, Rock, i onaj grdni, Metal Express. Priznajem da nisam gledao TV dnevnik, TV horoskop ili TV Pink i svojevremeno seriju bolji život, i priznajem da jesam gledao Smogovce, Rock Karavan i Mazingu Z. Priznajem da nisam nikada kročio u folkoteku, da nikada nisam izazvao tuču u kafani, da nisam pivo iz boce pio i rakiju kao na cucli sukao. Priznajem da žensko nikada nisam tukao, mršikao ili u javnosti maltretirao. Priznajem da sam bio na tajnim skupovima gdje se čitala proza, da sam bio na rok koncertima, i iza scene kurvi sisu lizao.
Priznajem da sam rođen u radničkoj porodici i priznajem da sam se sam školovao, završio osnovnu, srednju i, ooooo grozote na kvadrat, fakultet - sve godine. Priznajem i da sam lagao da putujem iz gušta već da sam išao da kvarim umove, da sklapam satanske paktove i u Indiji da se produhovljujem (za sve su Bitlsi krivi). Priznajem da sam se tokom školskih godina, a i poslije, družio sa društvenim šljamom, pervertitima i diverzantima uma, sa piscima, sa muzičarima, sa slikarima, sa kantautorima i kurvama, spikerima i bogme spikericama koje su na ekranu ladne ko led a ovamo ne daj bože, sa doktoricama i sestrama, sa časnim i nečastivim sestrama, sa sekretaricama, sa profesoricama (one dvije iz engleskog jezika su mi došle glave pa ih se pazite), sa cvjećaricom jednom, sa nekoliko direktorica i jednom političarkom u visokim štiklama i kratkim, jako kratkim, suknjama (najviše na javnim mjestima, stid me bilo), sa jednom cirkuskom akrobatičarkom, sa filipinskim bacačicama jaja, sa dvije sestre i tri Thai stjuardese (odjednom, ali ne mojom krivicom), sa kelnericama, sa profesionalnim u blatu rvačicama, sa jehovinim svjedocima, sa sufijima i sveštenicama, sa učiteljicom karmičke joge, sa nekoliko komšinica i one od preko puta, sa ženom trenutnog načelnika (izbrisano radi očuvanja anonimnosti) pa sa ženom (pasus izbrisan) pa na kongresu ujedinjenih nacija sa prevoditeljicom Islandskog jezika, pa sa dreserkom pasa, av, av, pa sa princezom od Monaka (kad je bila mlađa i sva utegnuta kao struna), od Bavarije, Hajnekena i Lovenbrau – elem, sa svima koji nisu mislili kako treba, koji nisu delali kako država i crkva diktira, sa svima koji su nastrani i drugačiji nego većina, i Durexe nismo koristili. Priznajem da sam kalafatao jednu barku, da sam po brazilu činio čuda i da sam pare spisko na muziku. Ejmen.
Priznajem, sve priznajem. Neću više nikad - majke mi!
Svojeručni potpis
Nikola Franquelli“

Pa vi vidite ko vam piše iza pseudonima Franquelli