Mogu Cannibal Corpse biti među najpoznatijim death bendovima na planeti, ali je činjenica da nakon "Vile" albuma nisu uspjeli da izdaju jedan album koji bi se približio tom intenzitetu, elanu i snazi. Ne želim reći da na albumima poput "Gallery of Suicide", "Bloodthirst", "Kill" ili "The Wretched Spawn" nedostaju dobre pjesme. Sasvim suprotno. Na svakom od narednih albuma bi bilo dovoljno pjesama koje su se umnogo izdvajale iz kompletne svjetske death metal produkcije, i mora se reći da su neke sa posljednjih albuma možda najuspješnije i najbolje u cijeloj karijeri, ali albumi kao komplet, kao cjelina, nikada nisu uspjevali da dostignu tu neku visinu, što zbog produkcije na pojedinima, što zbog prosječnih ideja na drugima. To sam očekivao i od ovog novog albuma - i dobro sam se prevario. Nikada unaprijed ne osuđuj. Cannibal Corpse su jedan od onih bendova koji su odredili prve granice death metala, zadali prve ciljeve i krenuli u dugogodišnji pohod. Karijera ispresjecana raznim zabranama prodaja albuma i sviranja pojedinih pjesama, cenzurama omota i koncerata, glupostima kojima je najviše kriva štampa uvjek žedna za skandalima. Kao i u slučaju Metallica-e, ni Cannibal Corpse do "Vile" albuma nisu imali pjesme na radio stanicama, niti su imali spotove na televiziji, a cijeli svijet je o njima brujio. Godinama su postali sinonim ... ustvari, nisu postali, ili se pretvorili – oni jesu ono najtvrđe, najbrutalnije i najagresivnije u metalu. Morbidni tekstovi, omoti kao u trećerazrednih gore folmova, ali i svirka od koje bi se mlijeko usirilo i kamenje u bubrezima vrlo brzo u pjesak pretvorilo. Vrlo preporučljivo za muzičku pozadinu u banjama. "Evisceration Plague" je upravo to i započinje iznenađujuće silovito kao zemljotres, kao prirodna (i neprirodna) nepogoda, tornado, cunami i uragan, u kovitlacu instrumenata i razjarenog Corpsegrinderovog glasa. Od prve pjesme "Priests of Sodom", preko zakucavajuće "Beheading and Burning" pa do "Skewered from Ear to Eye", i više je nego očigledno da ispred sebe imam jedan album kojega ne smijem podcjeniti. Počinje jako, užasno jako i presing ne posustaje niti jednog trenutka do samoga kraja albuma ali za razliku od ispraznog lupetanja, ovaj album je bogat, zanimljiv, raznovrstan, energičan, pun elana i drži pažnju slušaoca od početka do kraja. Znate one momente kada brzina prelazi u pretjerivanje i monotoniju. Nećete naići na takve momente ovdje jer je sve idealno odmjereno i tamo gdje mnogi padaju, gdje iz energičnog rafalnog rifovanja prelaze u dosadno lupetanje, Cannibal Corpse, kao što se i očekuje od benda sa njihovim pedigreom, uvjek skrenu u nešto novo, ubace ili solo, ili promjenu tempa, ili pauzu ... pa čak i sam raspored pjesama na albumu je takav da ne opterećuje slušaoca, već progresija raste pa se spušta, pa raste i na kraju doživi prirodni vrhunac. To je tehnička strana koja kada se pomješa sa ubitačnim rifovanjem i do sada sigurno najboljom produkcijom koja još i više u prvi plan stavlja i naglašava ogromnu i tešku atmosferu, i ispred vas imate death metal album po definiciji. "Evisceration Plague" je zasigurno najkompletniji album nakon "Vile" i jedna zastrašujuća mašina koja bez milosti i mnogo mjerkanja gazi i sabija sve pred sobom, i to sve nakon dvadeset godina karijere. I ta činjenica mnogo govori.
Nikola Franquelli