Koncert Autumn For Free

Hoće li, ili neće. Hoćeli se „La Squadra“ napuniti i bendu „Autumn For Free“ obezbjediti zasluženu i dužnu pažnju. Utorak je veče i skepsa se polako uvlači u kosti kao vlaga podgoričke noći. No, i pored uobičajenog kašnjenja publike, i kako se lagano popunjavao svaki ćošak, tako je i tenzija polako popuštala i bend napokon zauzima borbene položaje. „Autumn For Free“ je domaći bend nastao na pepelu nekadašnjeg „Drugi Dan Na Zemlji“ koji ima već jedan album iza sebe. Ipak, „Autumn For Free“ je druga priča, avangardna, haotična na momente, nabijena sirovom i surovom energijom, često dosta tamnom, sa kojom manipulišu kroz melodičnije pasaže i potpuno sumanute ali do detalja izrežirane uraganske djelove. Zapanjujuće je kako bend iz opšte kakofonije prelazi u melodične pasaže i sve zvuči kompaktno, čvrsto i na momente teško kao tuč. Iskreno, ja nisam najveći poklonik njihovog pravca i muzičkog interesovanja, ali bi bila ludost ne priznati ogroman talent, energiju, volju i trud iza svake njihove pjesme, ritma, melodije, tona (a ako malo zavirite u njihov svijet, otkrićete jedan nevjerovatan kaleidoskop koji prelazi sve granice obične „muzike“). Meni je njihovo stvaralaštvo interesantno sa društvenog aspekta kao i sa muzičkog, i znatiželjan sam čuti kako to sve zvuči na sceni, i to je bio (jedan od) razloga mog prisustva, da vidim kako to sve izgleda na „tavanu“ „La Squadre“, jer i pored mog ne pretjeranog interesovanja za njihov žanr, članovi „Autumn For Free“ su među najboljim instrumentalistima u crnoj gori (a po pojedinim autentičnim autoritetima iz polja, i dalje, mnogo dalje, i treba im kapu skinuti), ovo je per se jedan od najdugovječnijih crnogorskih rock bendova, uskoro im izlazi novi album, njihov značaj prelazi granice puke zabave, i, sa jedne strane, možda i najbitnija stvar, bend ima svoju publiku koja poznaje njihove pjesme, prati njihov rad, a samo ta činjenica, na izgled prosta, pravi ogromnu razliku, jer u crnoj gori je malo rock bendova koji imaju „svoju“ publiku, pa taman malobrojnu. I još jedna, najbitnija stvar, je njihova apsolutna dedikacija stvaranju autentičnog opusa i zvuka. „Autumn For Free“ su junaci današnje crne gore, junaci koji se prkose gravitaciji i univerzalnom haosu. Sve su ovo činjenice, dragi moji čitaoci, i itekako sam pazio da vam prenesem isključivo provjerene i što objektivnije činjenice, i pored mojeg opšteg oduševljenja koji donekle utiče na rasuđivanje. I pored malog peha sa ozvučenjem koji je bio vrlo brzo i efikasno riješen (i pohvale toncima koji su se trudili da urade posao, barem u očima ovog laika), svirka je bila tehnički gledano odlično urađena. „La Squadra“ je omanji klub i čovjek ne može da očekuje studiski zvuk, ali sam ja iz ćoška ispred benda, sa kraja sale, ili ispod bine, sve čuo razgovjetno i dosta jasno, što je za izvedbu njihovih pjesama itekako bitna stavka. Nižu se „Odrina“, „Opet“, „Mrtav Piksel“, „Nuclear War“ (obrada obrade (!), AFF su obradili pjesmu od Yo La Tengo koji su je obradili od Sun Ra) koja je izazvala opšte iznenađenje i zadovoljstvo, „Signal Test“, „Safe Mode“ ... 13 pjesama iz starijeg repertoara, plus 5 novih pjesama od kojih su pojedine još uvjek u radnoj fazi i bez definitivnog naziva, te tri pjesme za bis. Jeste, bend je od publike doživio jedan iskren poziv na bis. Nije to bilo samo urlanje ili dječije prenemaganje i provokacija, već iskren poziv da još sviraju, a bend je zahvalio sa tri pjesme od kojih je poslednja, „Nuclear War“, bila još furioznija, još grezija, još ekstremnija nego u prethodnom setu i završila praskom! Bolji završetak jedne vrlo uspješne svirke se ne može tražiti. „La Squadra“ se napunila, publika je bila u dobrom raspoloženju (a ne zaboravimo da je to bio utorak, radni dan ... ili noć, kako kome) ozvučenje je bilo dobro i bend koji je u malo jače od dva sata pokazao da avangarda može itekako da napravi štimung.